DYBBUK ili Dibbuk (od hebr. kor. dabhak »prianjati«), prianjanje grješne duše nekog pokojnika uz živa čovjeka sa svrhom, da se zaštiti od mučenja zla duha. Takav čovjek postaje obsjednut od te grješne duše, a sama grješna duša zove se ruah tezazit »duh bjesnila«. Premda je pojam bio poznat u talmudističkoj nauci, sama rieč potječe iz 16. st. iz židovskog pučkog vjerovanja, a na temelju kabalističkih legenda Isaka Lurja (1534—72) i Hajima Vitala (1543—1620). Donekle je srodna pojava obsjednuća od zla duha, što se spominje u novozavjetnim evanđeljima. Pojam, kako ga shvaća židovsko pučko vjerovanje od 16. st., odaje utjecaj elemenata indijske vedističke nauke o seobi duša (metempsihoza) u svrhu čišćenja. Oslobođenje od ovakva obsjednuća moguće je, prema židovskom vjerovanju, jedino čudom po izgovaranju zaklinjalačkih molitava, u koje su veoma riedki upućeni. Ruski židovski književnik Salomon Seinwil Rapoport, poznat pod književnim imenom Anski, napisao je u vezi s tim pojmom dramu »Dibbuk« (1916).J. Q.