ALKMAN, grčki pjesnik iz Sarda u Lidiji, živio je oko polovice 7. st. pr. Kr. Prema predaji došao je kao rob u Spartu, tamo je bio oslobođen, stekao građansko pravo i doživio veliku starost. On je zapravo osnivač korske poezije. Glavna mu je zasluga, što je u poeziju unio strofu. Kod njega doduše prevladava monostrofska kompozicija, gdje se kroz čitavu pjesmu ponavlja jedna strofa, ali se pored nje pojavljuje već i kompozicija od tri člana, t. j. od strofe, antistrofe i epode. Najvažnije su mu djevojačke pjesme (parthenia), no pored njih pripisuju mu još i erotske pjesme, himne, peane i hiporheme, u svemu 6 knjiga pjesama. Pjevao je lakonskim jezikom s primjesama jonskih i eolskih elemenata. Malo sačuvanih ostataka izdao je Th. Bergk, Poëtae lyrici Graeci, III., 5. izd., Leipzig 1900, te E. Diehl u Anthologia lyrica, sv. 2., Leipzig 1925.

Po njemu nazvanu strofu sačinjavaju jedan katalektični i jedan akatalektični daktilski tetrametar sa shemom:

LIT.: H. Flach, Geschichte der griechischen Lyrik, I. 300, Tübingen 1883; O. Crusius u Pauly-Wissowa, Realencyclopädie, I., 1564; E. Buchholz-J. Sitzler, Anthologie aus den Lyrikern der Griechen, II. sv., Leipzig 1898; G. Fraccaroli, I lirici greci, Turin 1913.