DVORNIKOVIĆ, 1. Ljudevit, * Zagreb 6. IX. 1861, † Sarajevo 24. III. 1933, pedagožki pisac. Gimnaziju i učiteljsku školu pohađao je u Zagrebu, službovao u Lešću, Bosiljevu, Severinu, Drežniku i Zemunu, a od 1900 u Sarajevu na trgovačkoj pa na učiteljskoj školi. Umirovljen je 1924. Kao pedagožki pisac sliedio je najprije Herbarta, onda se priklonio pozitivizmu i evolucionizmu. Pisao je i književne kritike.

Surađivao je u časopisima (Napredak, Nada, Školski Vjesnik, Behar, Savremenik i t. d.), napisao: Essay-i iz područja psihološke pedagogije i estetike (Sarajevo 1905); Temelji psihologije (Zagreb 1906 i Sarajevo 1913), Uzgojna ideja u kulturnoj povijesti čovječanstva, I. dio (Zagreb 1911) i Kratki pedagoško-didaktički priručnik na psihološkim osnovama (Sarajevo 1922). U sarajevskoj Nadi pisao je obsežne razprave o V. Novaku (1902) i Đalskom (1903), u Škol. Vjesniku o Herbertu Spenceru (1904). Uređivao je »Behar« od 1. V. 1908 do 1. III. 1910 i sudjelovao u svim hrvatskim kulturnim društvima u Sarajevu.

LIT.: Škola 1899; Napredak 1904; Napredak, Sarajevo 1933; A. Cuvaj, Naši učitelji u Bosni i Hercegovini, u Građi za povijest školstva, 2. izd. IX. sv. str. 401—404, Zagreb 1913.H. K.

2. Vladimir, * Severin na Kupi 18. VII. 1888, filozofijski pisac. Svršivši filozofijske nauke u Beču, gdje je 1911 promoviran, djeluje ponajprije kao srednjoškolski nastavnik u Sarajevu, Bihaću i Zagrebu. Habilitirao se 1918, neko vrieme redoviti sveučilištni profesor u Zagrebu (1925 do 1926), zatim umirovljen preselio se u Beograd. Shvaćajući filozofiju krunom sređenoga očitovanja ljudske duševnosti D. se daje poglavito na psihologijsko objašnjavanje filozofijskih nazora, koje u metodičkom vidu svodi na dva osnovna psihologijska tipa filozofiranja: formalno-statički i empirijsko-aktivistički. S obzirom na novije smjerove suvremene filozofije ubraja u prvi tip novokantizam, novofichteanizam, novohegelianizam, smjer »čiste logike« i novoskolasticizam, u drugi tip evolucionizam, voluntaristički psihoevolucionizam i pozitivizam, dok posredno mjesto između oba oprečna tipa pridaje filozofiji W. Wundta. U pravcu kulturno-psihologijskog zanimanja kreću se i D-evi prikazi duševne strukture odabranih pojava kulturne poviesti, karakteristike filozofijskih struja i razpoloženja te razprave nacionalno-ideologijskoga značenja.

BIBL.: Karakteristika savremene psihologije i njena nastava u srednjoj školi, Zagreb 1913; Sterilnost »transcendentalne« metode u savremenoj filozofiji, Rad 212, Zagreb 1916; O psihi Kranjčevićeve poezije, Zagreb 1917; Die beiden Grundtypen des Philosophierens, Versuch zu einer psychologischen Orientierung in den philosophischen Strömungen der Gegenwart, Berlin 1918; Savremena filozofija, 2 sv., Zagreb 1918— 1920; Filozofija u današnjoj Čehoslovačkoj, Zagreb 1921; Kriza zapadnoevropske kulture, Sarajevo 1923; Studije za psihologiju pesimizma, I. Shakespeare-Hamlet-Kranjčević, II. Krist-Budha-Schopenhauer, Zagreb 1923—25; Psiha jugoslavenske melankolije, Zagreb 1925 (češki prievod Kral. Hradec 1926); Tipovi negativizma, Zagreb 1926; T. G. Masaryk kao filozof i sociolog, Prag 1927 (češki prievod Košice 1928); Naša kulturna orientacija u današnjoj Evropi, Zagreb 1930; Borba ideja, Beograd 1937; Karakterologija Jugoslavena, Beograd 1939.M. P-s.