DVOJNIK, osoba, koju čovjek vidi kao podvostručena sebe (sebevid), ili koja je u zbiljskom životu tako slična nekomu drugome, da se lako zamjenjuje s njime. Naučno iztraživanje i vještačko ustanovljivanje tjelesnih i duševnih osebina dokazuje, da na svietu nema jednakih ljudi ni fizički, a još manje duhovno. Ipak je naše opažanje eesto tako nepodpuno, da se znamo kojiput prevariti u poznavanju osoba (prepoznajemo se). Neki su varalice u poviesti uspjeli da se u nekom družtvu izdaju za osobe, koje je to družtvo površno poznavalo. Zamjenjivanje osoba predmet je obrađivanja u svim književnostima na svietu. Zaplet, koji nastaje sličnošću blizanaca, osobito je dobro upotrebljen u grčkoj komediji, zatim u Plauta i u Shakespearea. Pravoga d-a obradila je istom novija književnost, koja je izkoristila u većoj mjeri halucinacije, iluzije, vizije ili pojave kod »dvostrukoga ja« i depersonalizacije. Goethe pripovieda kao istinit doživljaj, kako je jahao u Sesenheim i vidio, gdje prema njemu jaši konjanik, u kojem je prepoznao sebe. U Dvojniku Dostojevskoga prikazan je činovnik Goljadkin, koji sa svojim »drugim ja« vodi težke borbe i najposlije dolazi u zavod za umobolne. Motiv takvoga ili sličnoga d-a nalazi se u svim književnostima na svietu. U hrvatskoj književnosti upotriebili su ga osobito Fran Galović u Začaranom ogledalu, Milan Begović u drami Pustolov pred vratima i Nikola Šop u Najčudnijem posjetu.

U slikopisnoj umjetnosti imadu dvojnici zadaću da odigraju neke čine, kojih sami glumci ne bi mogli izvršiti (na pr. različne opasne akrobatske vježbe).P. G.