DVOJNICE su dvostruka sviraljka s usnama (labiumom). Zovu se i drugačije: svirale, vidulice, pa i svirala. D. sastoje od dvie svirale jedinke, koje su izrađene jedna kraj druge od istog komada drva (od kladice javorovine). Na Iztoku se grade sviraljke s dvostrukom cievi u prvom redu zbog pojačavanja zvučne jakosti, a tek onda zbog treptaja, koji podaju mekani prizvuk ponešto siromašnoj boji tona svake sviraljke s usnama. Ti treptaji nastaju zbog sitnih razlika u intonaciji pojedinih istih tonova na jednoj i drugoj sviralici dvojne sviraljke u čitavom njezinu obsegu, a najviše u najkrupnijoj položim; sva je ta svirka naime u jednoglasju. Tako C. Sachs tumači dvojnost uobće, na pr. kod starogrčkog diaula, iztočnomediteranskog arghula i sl.
Dvojnost hrvatskih d-a ne može se tako tumačiti. Budući da se na d-ama nigda ne prebire u jednoglasju, nego u dvoglasju, uviek postoji na jednoj (desnoj) cievi prebiraljke po jedna rupica za prebiranje više nego na drugoj (lievoj) cievi; na diaulu, arghulu i sl. broj rupica za prebiranje na obje je cievi jednak.
D. su razprostranjene gotovo u jednako velikom području kao i svirale jedinke s usnama; samo su ih u Dalmatinskoj Zagori i susjednim krajevima zapadne Bosne i Hercegovine iztisnule iz pučke glasbene prakse diple »s mihom«.
Posebna je varianta d-a t. zv. »služkinja« (možda bi točnije bilo reći »složkinja«), na kojoj je jedna ciev podpuna svirala jedinka sa 6 rupica za prebiranje, a druga je ciev uobće bez rupica. Taj se oblik javlja osamljeno u nekim mjestima na Zagrebačkoj gori; to bi bio prvotni oblik dvostruke sviraljke s usnama, koja je namienjena dvoglasnom sviranju: razvijena melodija izvodi se na jednoj sviraljci, dok se drugom dodaje otegnuti trajni (temeljni) ton — neka vrst borduna, analogna zvuku trubnja na gajdama. Neki svirači na Zagrebačkoj gori puštaju, da se taj ton oglasi samo prigodice.
LIT.: C. Sachs, Über eine bosnische Doppelflöte, Sammelbände der Internationalen Musikgesellschaft IX; B. Širola, Kako se grade žveglice, ZNŽO 28; Isti, Hrvatska narodna glazba, Zagreb 1940.B. Š.