DVODIHALICE (Dipnoi), ribe kao posljednji ostatci riblje skupine, koja je bila razprostranjena u gornjem devonu, a danas je zastupana u sladkoj vodi samo s tri tipa: Epiceratodus, Protopterus i Lepidosiren. Do triasa ih nalazimo na sjevernoj polutki, a tek odtada se pojavljuju i na južnim kontinentima. Danas žive dvodihalice samo u Australiji, Africi i Južnoj Americi. Nalikuju na jegulju, široke plosnate glave s malenim očima i širokim ustnim otvorom. Tielo završuje šiljastom repnom perajom, koja je izvana i iznutra simetrična (dificerkna). Po leđima i pod repom do crievnoga otvora izpružila se neparna peraja s mnogobrojnim mekanim tračićima. Parne prsne i trbušne peraje su razvite. U koži su prave riblje ljuske. Osni kostur je svitak (chorda dorsalis), a obuhvataju ga gornji i donji koštani lukovi, pa pravih kralježaka nema. U prostranim ustima su zubne ploče od slivenih kožnih zubi. Pokraj škrga služi im uzdušni mjehur za disanje kao pluća pa je u svezi s probavilom, a u ždrielo se otvaraju stražnji nosni otvori, pa tako dvodihalice mogu disati i atmosferski zrak. Zbog disanja plućima dolaze ove ribe na površinu vode, a neko vrieme mogu biti i bez vode pa tada dišu samo plućima. U stražnjem dielu crieva imaju uzdužni nabor u zavojnici. Na srdcu se vidi početak dieljenja u dvie predklietke. Sjemenovodi ili jajovodi pa mokraćovodi utječu u kloaku. Dvodihalice pokazuju dosta sličnosti s vodozemcima.

Australska dvodihalica (Epiceratodus Forsteri) naraste nešto manje od 2 m i bude do 10 kg težka. Pokrita je velikim okruglim ljuskama, koje prelaze i na peraje. Parne su peraje velike, a pluće neparno. Hrani se manjim vodenim životinjama i leži nepomično na dnu vode, a pretežno diše plućima, kada se zamuljena voda napuni plinovima organskih tvari. Inače se u razmaku od jednoga sata diže na površinu, da udahne zrak, i onda se opet spušta na dno. Živi u iztočnoj Australiji u Queenslandu u dvjema malenim riekama Burnett i Mary, pa je tamo zovu »djelleh«. Crveno meso joj urođenici rado jedu. Kod druga dva tipa dvodihalica ljuske su u koži malene, a parne peraje nitaste, škrge zakržljale i pluća dvostruka. Mladi im imaju dugačke vanjske škrge kao vodozemačke ličinke. Afrički doko (Protopterus annectens) naraste 1—2 m te živi u Senegalu i Nilu, pa među travom i šašem traži žabe, rake i dr. Kada se močvare izsuše, zakopa se pol metra duboko u mulj, rep savije preko glave, a oko tiela izluči sluzavu čahuru pa na malen otvor može primati zrak za disanje u usta. Sada diše samo plućima. Taj ljetni san traje oko pol godine, dokle i sušno doba. Brazilski karamuru (Lepidosiren paradoxa) živi u Južnoj Americi, u Amazonki i njenim pritocima te u močvarama Gran Chaca. U gustoj vegetaciji močvara tromo plazi po dnu i hrani se pretežno velikim močvarnim puževima, a u mladosti biljem. Za suše se također zakopa u okomitu luknju u mulju. Naraste preko 1 m, a Indijanci mu rado jedu tečno meso.K. B.