DVANAESTERAC, stih od 12 slogova s odmorom iza šestoga sloga. Jagić, Rešetar i Kreković drže, da je u hrvatsko umjetno pjesničtvo prešao iz narodnoga pjesničtva. Tomu je mišljenju sklon i Fancev. No čini se ipak, da je proces bio obratan. Zapisani najstariji narodni d-i potječu iz 16. st., na pr. u pjesmi, koja se počinje ovako:

Priliepa djevojka ǀ od roda pobjegla,

A za njom, za njome ǀ na kite svatovi...

A u umjetnom dubrovačkom pjesničtvu zabilježeni su već između g. 1421 i 1430 ovakvi d-i:

Sada sam ostavljen ǀ srid morske pučine,

Valovi moćno b’jen, ǀ daž’ dojde s visine...

Najvjerojatnije je, da se naš d. razvio iz manjega asklepiadskoga metra posredovanjem njegovih latinskih i talijanskih sredovječnih derivata, među kojima se u vagantskom pjesničtvu nalazio i ovaj oblik:

Cunctarum urbium ǀ excellentissima ...

U zborniku Mateja Čulića (v.) nalazimo i ovakvih prievoda:

Danas Isusov jest ǀ dan Uzašastija,

Pun svake radosti, ǀ svakoga veselja,

Vriedan svake časti, ǀ svakoga poštenja

I glasovna draga ǀ i sladka pojenja.

Tu se vidi, kako je manji asklepiadski metar prelazio u naš d. Prva se dva stiha drže još nekako prozodije izvornika, a poslije njih ritmička struktura prelazi u obični d.

U hrvatskom umjetnom pjesničtvu starijih stoljeća d. ima često dvostruke srokove (u sredini i na kraju stiha). Na tu je pojavu mogao osim drugih stihova latinskoga i talijanskoga sredovječnog pjesničtva utjecati i vagantski trinaesterac, u kojem je bilo spjevano više latinskih pjesama, koje su se prevodile na hrvatski (na pr. »Vizija Filiberta«). I naši su pjesnici u latinskim pjesmama upotrebljavali vagantski trinaesterac, kako se vidi na pr. i u Zvonimirovu pseudoepitafiju iz sredine 14. stoljeća. Tu dolaze i ovakvi dvostruki stihovi:

Flete iamiam, proceres, ǀ principem honorum,

Senes atque puberes ǀ terrae Croatorum.

LIT.: F. Fancev, Dubrovnik u razvitku hrvatske književnosti, Ljetopis Akademije 52, Zagreb 1940; A. Petravić, Klasična metrika u starom hrvatskom pjesničtvu, pos. odtisak iz Priloga za književnost, jezik, istoriju i folklor, knj. XVIII., sv. 1.—2., Beograd 1938; P. Kreković, O strofama prvih hrvatskih pjesnika, Vienac XXV., br. 120 i 156, Zagreb 1893; P. Grgec, Svjedočanstvo Zvonimirove nadgrobnice, pos. odtisak iz kalendara Napredak, Sarajevo 1941.P. G.