DUŽICA, selo blizu Kupe, nešto zapadnije od Siska.

Bila je rani posjed s jedne strane templara iz Gore, a s druge biskupije zagrebačke. Prvi su posjedovali sjeverniji dio prema Peščenici, koji se zvao Pusta D., a prostirao se do potoka Lekenika. Zagrebačkoj biskupiji pripadao je dio prema Kupi, na kojem su ležala sela D. Velika i D. Mala. One su graničile s velikim posjedom Žitecom ili Siskom, koji je zahvatao i zemljište između donje Odre i Kupe. Zapravo je područje Velike i Male D-e bilo sastavni dio velikog vlastelinstva zagrebačkoga kaptola, kojemu je spadalo cielo zemljište oko sastavaka Kupe i Save sa središtem u Žitecu (Sisku). Na području D-e bilo je do Turaka i nekoliko manjih područnih sela. U turskom prodiranju, a osobito u vrieme napadanja na Sisak 1592—94, mnogo je taj kraj stradao, te mu se i starosjedilačko stanovničtvo razselilo. Već od 1600 nanovo je to zemljište nastanjivano, te je u D-i oko 1650 bilo preko 60 domova. U 18. st. Dužičani su dali naseljenika i svojoj okolini, osobito selima Gredi, Stupnom, Novom Selu i Žažini. Stoga se D. kasnije nije jače razvijala i ostala je manje selo, u kojem danas ima do 500 stanovnika.

LIT.: Diplom. zbornik III. (1905); I. Tkalčić, Povjestni spomenici zagreb. biskupije I. i II. (1873 i 1874).S. P-ć.