DUVANJSKO POLJE, jedno od velikih polja u z Bosni. Ima oblik četverokuta, koji se proteže u dinarskom smjeru (SZ-JI), a kutovima se izdužuje u obliku zaljeva. Ravan polja je u srednjem dielu najniža, dok se prema rubovima postepeno izdiže, te se absolutne visine kreću između 860 i 900 m. Površina polja iznosi oko 156 km2. Morfoložki je polje dosta jedinstveno i od okolnog vapnenačkog zemljišta oštro odvojeno. Na SI se dosta blago izdiže planina Ljubuša (1797 m) sa sivim i golim vapnenačkim padinama, na kojima se lako razlikuju tamniji i ponešto obrasli dolomitski pojasi. S JI u obliku poluotoka prodire u ravan polja vapnenački greben Liba (1391 m), na JZ se oštro dižu vapnenačke padine Grabovičke planine (1056 m), dok na SI prema Livanjskom polju granicu čine visoki grebeni Tušnice (1700 m) i Jelovače (1527 m). Za razliku od rubnih dielova samo polje je sastavljeno od terciarnih jezerskih slojeva, koji su glavnim dielom erodirani i prekriveni mlađim naplavinama. Jezerske naslage su najbolje očuvane zapadno od Tomislav-Grada (Gradina 1078 m); one imaju i veliko gospodarsko značenje, jer su bogate ležištima ugljena (Vučipolje, Eminovo Selo. Kongora i dr.). Mezozojski vapnenci i terciarne gline došli su u takav međusobni odnos gibanjem zemljišta uzduž tektonskih crta, koje čine si i jz granicu polja. Dok su okolni vapnenci krševiti i bezvodni, na terciarnim laporcima i valutičnjacima teku površinski tokovi. Pojas valutičnjaka produžuje se u sz smjeru prema Kupreškom polju; iz slage protežu i prema JI, te iz njih pritječu Miljacka i Studeni potok, izvorni kraci Drine, pritoka Šujice. I iz ostalih dielova polja pritječu vode Šujici, koja ih vijugavim tokom odvodi prema Velikom ponoru na rubu u podnožju Grabovičke planine. U doba velikih jesenskih kiša i naglog topljenja sniega ponor ne može gutati svu vodu, te u najnižim središnjim dielovima polja dolazi do poplava, koje traju najviše desetak dana. Radom površinskih tokova sprane su i snižene nepropustne terciarne naslage, dok su vapnenci okolnih grebena zaostali u većoj visini — tako je nastala zatvorena udubina polja. U vrieme zastoja ovog udubljivanja nastale su kemijskim raztvaranjem vapnenačkih rubova zaravni, od kojih je najljepša Podine, koja se proteže podnožjem Ljubuše. Prirodni biljni pokrov je uništen. Upravo ubitačno djeluje golet oko D-og p-a; i pojedinačno stablo je riedkost — kao da je Duvnjak smrtni neprijatelj šume. Prve prirodne šume naziru se tek oko dalekih vrhova Vran-planine, a u predjelu polja iztiče se nasad borova na Gradini kod Tomislav-Grada. To je jedan od najviših golih krajeva u dinarskom kršu uobće. Izloženost sredozemnim klimskim utjecajima, što se ogleda u jakim pljuskovima, pospješila je spiranje tla i ogolićavanje stjenovite podloge. U vezi s vlažnim marinskim utjecajima napada zimi debeli snježni pokrov. Uništavanju šuma vjerojatno je pridonielo i stočarstvo, za koje su prije spiranja tla morali biti veoma povoljni uvjeti. Kraj je već zbog visine u prvom redu stočarski, pa i danas stanovnici nizke Hercegovine izgone ovamo stoku na ljetne izpaše. U rubnim dielovima polje je pod kulturama žita i krumpira, dok u vlažnijim srednjim dielovima prevladavaju livade, s kojih se sieno izvozilo i u niže hercegovačko-dalmatinske krajeve. Prije je u stočarstvu imalo veliko značenje gajenje stoke krupnog zuba (goveda i konja), jer su joj pogodovale livade i izpaše u ravni polja; iz tih su se krajeva konji prodavali u niže hercegovačko-dalmatinske krajeve i dalje. Prodiranjem suvremenoga mehaničkog prometa potisnuto je gajenje konja, i njiva se širi na štetu livade. Bogate naslage ugljena izkorišćuju se samo za domaće potrebe, i to u privatnim i primitivnim jamama. Naselja su se nanizala duž ruba polja, odakle im je najlakše izkorišćivati više vapnenačke predjele kao stočne izpaše te dno polja za njive i livade. U jeseni, poslije kositbe, i ravan se polja izkorišćuje za izpaše. U novije doba nastaju naselja i na sušim dielovima u ravni polja, i to na dodiru livada i obrađenih njiva (Čavara). Naselja su uzduž si prisojne strane veća i gotovo neprekinuta. Glavno naselje Tomislav-Grad (v.) leži na mjestu, koje je više od ravni polja te je ocjedito, a uzto je bogato izvorima i dosta blizu sredine polja. Tu se ukrštavaju putovi, koji vode iz primorja prema dolinama Vrbasa i Rame. Glavni put dolazi iz donjeg poriečja Neretve preko Imotskog i Posušja i vodi dalje preko Kupreških vrata u dolinu gornjeg Vrbasa. Drugi put spaja srednjodalmatinsko primorje preko Ržana, Prevale i Ravnog polja s dolinom Rame. I pored ovih putova D. p. dugo je vremena bilo, a donekle je još i sada slabo povezan i dosta zabačen kraj. Zbog važnosti Sinja i Livna življi je promet na putu, koji prelazi preko Prologa, Borove Glave i Kupreških Vrata. S druge strane uređenje dobrih veza uzduž neretvanskog toka nije dopustilo, da dođe do izražaja pomenuti put između donje Neretve i doline Vrbasa. Tek uvođenjem brzog automobilskog prometa počinju dobivati veće značenje kraći putovi preko D-og p-a. U gospodarstvu i prosviećenosti D. p. je vrlo zaostao kraj, a tome je uz navedene razloge mnogo pridoniela i loša politička podjela. Kraj neprirodno pripada Bosni, od koje ga diele visoke i težko prohodne planine. Između D-og p-a i ostale Bosne nema izmjene dobara, a i duhovne veze su slabe. Izmjena se dobara u prvom redu vrši s gospodarski različitom Dalmacijom, u koju se uvoze stoka i žita (pazari u Imotskom), a kupuju različite prerađevine i sol. U vezi s političkom podjelom žive su duhovne, gospodarske i krvne veze s Hercegovinom. Hercegovci iz Bekije (v.) izgone ljeti stoku na izpaše oko D-og p-a, a crkvenu upravu kod katoličkog stanovničtva vrši hercegovačko svećenstvo (franjevci). U vezi s periodičnim stočarskim kretanjem i upoznavanjem mogućnosti života mnogi se Hercegovac stalno naseljuje u D-om p-u. Dok je Duvnjak dosta nepokretan i malim zadovoljan, hitriji i radini Hercegovac pokušava da uredi naprednije gospodarstvo, on sadi voćke, koje su prije bile riedkost, iako su za njih, čini se, uvjeti veoma povoljni. Po svemu se čini, da bi danas tako zaostali kraj D-og p-a s više nastojanja i prosviećenosti mogao pružiti mnogo povoljnije uvjete života. Obnova uništenoga šumskog pokrova bila bi prva i najveća potreba, a bogate naslage ugljena olakšavaju taj posao.
LIT.: J. Cvijić, Kraška polja zapadne Bosne i Hercegovine, Glas SKA, Beograd 1900; A. Grand, Die Karsthydrographie, Geogr. Abhandl. VII./3., Leipzig 1903; E. Richter, Beiträge zur Landeskunde Bosniens und der Hercegovina, Wissen. Mitteil, aus Bosnien und Hercegovina, Beč 1907; J. Roglić, Geomorphologische Studie über das D. p. (Polje von Duvno) in Bosnien, Mitteil. der Geogr. Gesell. 83., Beč 1940.J. R-ć.