DUVALJKA ili puhaljka je obično mjedena ciev, na donjem dielu svinuta i tu završuje uzanim otvorom. Na gornjem je kraju šira, te kroz taj širok otvor duvamo u plamen, u kome žarimo neki mineral. Služi pri kemijskom određivanju minerala t. zv. suhim putem, t. j. pri određivanju uz visoku temperaturu, gdje mineral uobće ne pretvaramo u otopinu, nego iztražujemo, šta se sve s njim događa, kad ga žarimo na ugljenu. Kad mineral iztražujemo puhaljkom, valja ga smrviti u veoma sitan prah i staviti na drveni ugljen, u kom smo izbušili malu jamicu; u nju mećemo prah minerala. Žarenjem praha na ugljenu pojavljuju se neke reakcije, koje su karakteristične za izvjestne elemente, na pr. dim, koji je karakterističan za arsen i antimon; miris, koji je karakterističan za sumpor, arsen i selen; obljep ili tanušna prevlaka nekih oksida (i karbonata) karakterističan za antimon, bizmut, olovo i t. d.F. T.