DUŠEVNE BOLESTI su težke bolestne promjene našega duševnog života, koje dolaze do izražaja u poremetnjama čuvstvovanja, htijenja, mišljenja i djelovanja. Slike bolesti vrlo su raznolike po svome postanku, razvitku, izražaju i toku. D-ih b-i nalazimo kod svih naroda i svih rasa. Nijedna od tih nema nekih specialnih d-ih b-i. Postoje neke kvantitativne razlike, no te nisu veće nego one unutar različnih dielova istoga naroda, koji živi pod drugim geografskim, klimatskim, socialno-ekonomskim i drugim prilikama. Možda ima d-ih b-i kod primitivnih naroda manje. Računa se, da je poprečno oboljavanje 1—4‰ od sveukupnog pučanstva. Nekad su d. b. smatrali pojavom nadnaravnom, tajanstvenom i magičnom. Danas znamo, da su kao i sve druge bolesti uzrokovane različnim bolestnim promjenama u čovječjem organizmu, nesamo u mozgu, te se javljaju iz osobitih, često i nepoznatih razloga u sferama našeg duševnog života. Mnogim d-im b-ima znamo danas sasvim točno uzrok, njihovu bit i mjesto postanka i razvitka, pa prema tome i način liečenja, no za neke, na žalost i vrlo težke, još ne znamo, možda tek naslućujemo ili ni to. Vrlo velik dio d-ih b-i uzrokovan je nasljedstvom, t. j. prienosom bolestnih osobina s pokoljenja na pokoljenje. To osobito vriedi za d. b. shizofreniju (v.) i manično depresivna oboljenja (v.). Te vrste bolesti sačinjavaju najveći dio svih duševnih poremetnja, t. j. od prilike 60—65%. Osim nasljedstva sudjeluju pri postanku ovih bolesti vjerojatno i drugi činbenici, koji nisu još sigurno i jasno utvrđeni. Preostale postotke d-ih b-i sačinjavaju urođene slaboumnosti (v.) i epilepsije (v.), kojima je također dobrim dielom uzrok nasljedan, zatim bolesti izazvane infekcijama, otrovanjima, staračkom iztrošenošću organizma i drugim bolestima. Od bolesti izazvanih infekcijama napominjemo osobito one, kojima je uzrok sifilis, na pr. progresivna paraliza (v.), zatim bolesti, koje se javljaju u obliku akutnih duševnih poremetnja kod različnih zaraznih bolesti, kao na pr. kod tifusa, pjegavca, malarije i t. d., te kod različnih upala mozga i moždanih opna, encefalitisa, meningitisa (v.). Od bolesti izazvanih otrovanjima iztičemo na prvom mjestu različne alkoholne psihoze, na pr. delirium tremens (v.), zatim morfinizam, kokainizam te poremetnje radi šećerne bolesti, bubrežnih i crievnih bolesti, kod oboljenja žliezda s nutarnjim izlučivanjem, na pr.: basedovljeva bolest (v.), klimakterične involucije i t. d. Od bolesti radi staračke iztrošenosti napominjemo staračku i arteriosklerotičku blesavost (dementia senilis, v.) i duševne poremetnje radi prerane starosti. Napomenuti treba i d. b., koje nastaju radi izvanjske ozljede moždana, na pr. udarcem, ratnom povredom ili radi unutrašnje povrede, na pr. novotvorinom (tumor mozga, v.). Svi duševni bolestnici vrlo su težki i ozbiljni bolestnici. Njima treba brza i svrsishodna liečnička pomoć, koju može dati svaki liečnik, a osobito liečnik specialist-psihiatar. D. se b. lieče u odjelima velikih bolnica, koji su za to uređeni, ili u specialnim duševnim bolnicama. Kod nas je takva bolnica u Vrapču. Prema tima bolnicama vladalo je dugo nepovjerenje, jer da zatvaraju duševno zdrave ljude. To je danas preživjela nepravedna predrazsuda, jer te bolnice vrše vrlo savjestno i požrtvovno svoju težku i često nezahvalnu zadaću. Liečenje se provodi po najnovijim zasadama medicinske znanosti bilo davanjem raznolikih liekova ili različnim metodama liečenja, na pr. psihoterapijom i terapijom sustavnog i dobro organiziranog rada. Uspjesi su liečenja danas vrlo liepi s obzirom na težinu, bit i još nedovoljno poznavanje uzroka bolesti. Računa se da polovina bolestnika odlaze iz bolnica sasvim ili gotovo sasvim zdravi, a preostala polovina ostaje i dalje u duševnim bolnicama ili radnim kolonijama bolnice. Zato su duševni bolestnici vrlo važno medicinsko-socialno i ekonomsko pitanje svake države. Kao što za sve bolesti, tako i za duševne bolesti vriedi načelo, da je lakše bolesti predusresti, nego ih liečiti. To osobito vriedi za d. b., kojima je glavni uzrok u nasljeđivanju bolestnih svojstava. U smislu toga načela prevencije mnoge države nastoje učiniti sve i zakonskim čak mjerama, da bi se širenje nasljednih d-ih b-i što više spriečilo. Ti zakoni sprečavaju sklapanje brakova između članova obitelji, u kojima ima nasljednih d-ih b-i, a osim toga se operativnim zahvatima (sterilizacija i kastracija, v.) onemogućuje oplođivanje bolestnim osobama. Te su mjere u nekim državama obvezatne, a u drugima nisu. Preventivno sprečavanje razvitka d-ih b-i započinje već i u prvoj poduci i odgoju pojedinaca i skupina, u njihovu moralnom i religioznom podizanju, samostezi, u dizanju sviesti i samosviesti, očeličavanju značaja, u valjanoj stručnoj izobrazbi, te u sprečavanju širenja različnih loših navika, sklonosti i običaja. Zato se preventivno sprečavanje širenja d-ih b-i sastoji u zajedničkoj suradnji svih zanimanih ljudi, na pr. učitelja, svećenika, liečnika i drugih socialnih i kulturnih radnika zajedno sa stručnim odgovornim činiocima. Takva zajednička briga za duševno zdravlje naroda naziva se duševna higiena.R. L.

Duševne bolesti domaćih životinja. U filogenetskom toku razvoja opaža se, kako se nad pramozgom (palaeencephalon), tim najvišim središnjim ustrojem nižih životinja, počinje kod viših životinja razkriljivati mladi mozak (neencephalon), posebno njegov plašt (pallium), koji je kod čovjeka dosegao pred životinjama daleko odmakli stupanj razvoja. Pramozak, odnosno moždano deblo, kod viših životinja i kod čovjeka ostao je glavno središte za reflekse i za nagonski život te bitni regulator vegetativnih funkcija za sve organe u tielu. Plašt, odnosno moždana kora, postala je preko projekcionih vlakna završna postaja za sve osjetne i osjetilne dojave kao i izhodište pokretnim odgovorima na njih, a preko asociacionih vlakna ujedno osnovica za sve psihofizičko zbivanje u individuumu. Između kore i subkortikalnih središta, odnosno između psihičkih i poglavito vegetativnih pojava, postoje brojne veze u zdravu i bolestnu stanju. Funkcija kore kao siela sviesti i cjelokupne psihičke djelatnosti te kao mnogostrukoga zakočnoga organa za zbivanje u području moždanoga debla s jedne je strane nad tim središtima, a s druge strane i obrnuto preko moždanog debla ona stoji pod utjecajem vegetativnih pojava u tielu.

Obćenito se drži, da su psihičke sposobnosti domaćih životinja veoma skromne i bar uglavnom ograničene na izvjestne niže, temeljne radnje psihičkoga reda: sjećanja, opažanja, pamćenja, čuvstvovanja i afekte. Da bi životinje i malo što od viših duševnih radnja, kao od misli, stvaranja predočaba, pojmova, sudova, zaključaka i t. d. posjedovale, sa stručne se strane odbija, pak to treba držati na umu kod promatranja, proučavanja i ocjenjivanja psihičkih fenomena kod njih.

Mi se, istina, ne možemo sa životinjama govorno sporazumievati, pa tako ni bilo što o njihovoj psihi izravno saznati. Međutim, po analogiji kod sebe i kod ljudi uobće, možemo s pravom zaključivati, da su izvjestne kretnje kod životinja također izražaji psihičkog doživljavanja. Na takvu se zaključivanju temelje koliko naš odnos prema životinjama, toliko i naš dodir s njima. Moramo se međutim čuvati, da u antropocentričnom gledanju ne pođemo predaleko i ne napustimo područje stroge kritičnosti te tako zapadnemo u pogrješku prijašnjih vremena, kad su neki u počovječivanju životinjske psihe znali poći tako daleko, da su joj pripisivali intelektualne i moralne sposobnosti. Drugi su opet išli u drugu krajnost i životinju izpoređivali s refleksnim strojem, u kojem se sve ostalo dade razjasniti postojanjem sliepih nagonskih sposobnosti. Polazeći s jedino zdrave osnove sistematskog opažanja i izpitivanja životinjskog vladanja počelo se sve više otvarati i obrađivati zanimljivo i važno polje životinjske psihologije, koja pomalo postaje zasebna grana znanosti, predodređena, da koristno posluži uzporednoj psihofiziologiji te životinjskoj i uzporednoj psihopatologiji.

I kod domaćih životinja spominju se i opisuju različne bolesti psihe. Tako se navodi, da se kod njih pojavljuju prirođena i stečena duševna slabost, melankolično-maniakalno ludilo, psihoze strašenja, histerija, spolne perverznosti i t. d. Međutim u psihopatoložki karakter tih pojava i stanja ljudi od struke sve manje vjeruju. Čini se, da će se pravo tumačenje i bliže označivanje ovih i sličnih, neriedko zaista zagonetnih pojava i stanja pronaći tek onda, kad životinjsku psihu bude uspjelo bolje iztražiti i upoznati.

Ne samo da sve, što se o psihozama kod domaćih životinja iznosi, stoji pod znakom upitnika, nego se o psihopatskim pojavama i stanjima kod domaćih životinja obćenito veoma riedko i neprispodobivo rjeđe što čita ili čuje nego o psihopatijama ljudi. To nam postaje u velikoj mjeri i razumljivo, kad se sjetimo, da je razvijenost moždane kore i njezinih funkcija kod domaćih životinja prema golemoj njihovoj razvijenosti kod čovjeka malena, upravo neznatna; da naporan psihički rad čovjekov, duševni potresi i izvjestne bolesti, kojima je čovjek podložan, i koje mu i u duševnom pogledu nanose velike štete, te neki otrovi, koje on voli uživati, biju njegov duševni život, a zbog odsutnosti uglavnom svega toga kod domaćih životinja njihov i onako skromni duševni život ostaje od tih zala i njihovih posljedica pošteđen, i konačno, da je razmnažanje ljudi obćenito slobodno, a domaćih životinja naprotiv ponajviše upravljano. To kod ljudi pogoduje, a kod životinja sprečava širenje psihopatija nasljedstvenim putem.

Izkustvo je osim toga pokazalo, da je valjana analiza kadra mnoge slučajeve navodnih životinjskih psihoza svesti na poznate fizioložke i patoložke osobitosti naših domaćih životinja. Napose, ako se uzmu u obzir osobitosti i razlike, koje postoje u pogledu vladanja u zdravim i bolestnim stanjima između pojedinih vrsta domaćih životinja, njihovih pasmina, dobi i spola; nadalje, ako se ima pred očima, da životinje imaju obćenito sklonost da jednom naučene pokrete kasnije sve više automatiziraju i da ih na kraju znaju neriedko dotjerati do ustaljenih loših navika i mana; konačno, ako se misli na znatne razlike, koje postoje u pogledu oštrine pojedinih osjetila između čovjeka i domaćih životinja kao i između pojedinih vrsta tih životinja. Zato će u konkretnom slučaju biti najbolje, da se neobično vladanje neke životinje pokuša u prvom redu razjasniti pojavama iz svakidašnjega života u zdravu i bolestnu stanju dotične vrste životinja. U tu svrhu treba, ako bude potrebno, i ponovno primieniti obće i posebne načine i sredstva za pretraživanje pojedinih ustroja i sustava u dotičnoj životinji, posebno živčanog sustava, genitalnog ustroja i endokrinih žliezda. Iz ovakva postupka često se nada ujedno način, kako se životinji može pružiti pomoć.L. B-ć.