DUSÍK (Dušek, Dussek), Jan Ladislav (upravo kršten kao Václav), * Časlav 12. II. 1760 (kršten), † St. Germain en Laye kod Pariza 20. III. 1812, glasovirski virtuoz i skladatelj. Učio u isusovačkom zavodu u Jihlavi, zatim teologiju u Pragu. Uzto je podpuno izučio i glasbu te je bio orguljaš u Mechelnu pa u Bergenu op Zoom i (1782) u Amsterdamu. Kao uzgajatelj djece državnog namjestnika preselio se u Haag. Posjetio je Ph. E. Bacha u Hamburgu; iza toga posjeta poraslo je u njega samopouzdanje, pa on nastupa kao virtuoz na glasoviru (i na staklenoj harmonici) u Berlinu i Petrogradu. Dvie godine boravio je kod kneza Radziwilla u Litvi. Kao virtuoz putovao je poslije u Pariz, Italiju i Englezku. U Londonu je (zajedno s tastom Corrijem) 1792 utemeljio nakladu muzikalija, no ova je propala, i on je pred vjerovnicima utekao (1800) u Hamburg pa na dansku granicu. G. 1802 posjetio je starog otca u zavičaju, zatim je službovao kod pruskog princa Louisa Ferdinanda, napokon je bio koncertni majstor kneza Talleyranda u Parizu. Hvale ga, da je prvi znao iz glasovira izvabiti zvukove nalik na pjev. Svojim načinom sviranja snažno se doimao slušalaca.

Od njegovih glasovirskih djela malo ih se danas još izvodi. Napisao je 12 koncerata, 1 dvostruki koncert, 80 sonata za violinu, 53 sonate za glasovir, 10 trija. Njegova škola za glasovir izašla je u englezkom, francuzkom i njemačkom izdanju.

LIT.: L. Schiffer, J. L. D., München 1915.B. Š.