DURUY, Victor, * Pariz 11. XI. 1811, † Pariz 25. XI. 1894, francuzki povjestničar. Rođen je u siromašnoj porodici pa je dosta kasno mogao započeti klasične nauke, no umio je sjajno nadoknaditi to zakašnjenje. Svršio je École normale supérieure, zatim je predavao poviest u koležima i licejima po živoj metodi, koju je razložio u više djela (Histoire des Romains et des peuples soumis à leur domination, 2 sv., 1844, i t. d.). G. 1861 imenovan je nadzornikom, zatim profesorom u École normale, a 1862 u École polytechnique. G. 1863 povjerio mu je Napoleon III (kome je D. pomagao u njegovim radovima o Cezaru) ministarstvo prosvjete, na čelu kojega je ostao do 1869 te proveo gotovo cjelokupnu reformu svih stupnjeva školstva: uveo je jamstva za stalnost osoblja, uzpostavio razred filozofije, uveo novovjeku poviest u srednje škole, osnovao t. zv. specialnu nastavu bez latinskog i grčkog, nadalje svjetovne ženske srednje škole, reorganizirao tečajeve za odrasle i t. d. U visokoj nastavi njegovo je djelo jednako slobodoumno i koristno. Tako je reorganizirao prirodopisni muzej, osnovao École des hautes études, iz koje su potekli mnogi učenjaci i prvorazredni radovi. Unatoč carevoj zaštiti morao je napustiti ministarstvo zbog ogorčenih i neopravdanih napadaja od strane katolika i desničara, prije nego što je proveo svoju osnovu obvezatne i bezplatne pučkoškolske nastave. Tada se vratio proučavanju poviesti. Prvo mjesto u njegovim radovima zauzima veliko djelo Histoire des Romains (1879—85, 7 sv.) i Histoire des Grecs (1886—91, 3 sv.). Uređivao je zbirku pod naslovom Histoire universelle.

BIBL.: État du monde romain vers la fondation de l’Empire, 1853; Histoire de la Grèce ancienne, 1861 (hrvat. prievod 1881, MH); Histoire de la France, 1852, 2 sv.; Introduction générale à l’histoire de la France, 1865, i t. d.; Notes et souvenirs, 1901, 2 sv.

LIT.: E. Lavissée, Un ministre, V. D., 1895.J. D-e.