DURST, Franjo, * Zagreb 4. IX. 1875, sveuč. profesor, najznatniji hrvatski ginekolog. Pučku je i srednju školu svršio u Zagrebu, a medicinu u Grazu 1899. Odavle se vratio u Zagreb, gdje je najprije kao kirurg, onda kao ginekolog ostao sve do danas. G. 1935 izabran je za počastnog člana Zbora liečnika.

Rad mu se može razdieliti u tri odsjeka. Ponajprije bio je pomoćni liečnik kod Wickerhausera na kiruržko-ginekoložkom odjelu u Bolnici milosrdnih sestara. Bilo je to vrieme najvećega cvata te škole, kada je bolnica bila došla u nove zgrade u Vinogradskoj cesti. Radovi, koje je D u to vrieme objelodanio u LV, jesu iz područja kirurgije i ginekologije. Drugi odsjek njegova rada počeo je, kada mu je 1905 povjerena uprava primaljskoga učilišta i zemaljskoga rodilišta kao zamjeniku oboljeloga Lobmayera. G. 1907 postao je ravnateljem tih zavoda i profesorom učilišta. Taj zavod bio je smješten u staroj zgradi u Ilici 85. U zgradi su bili smješteni i zavodi za gluhoniemu i sliepu djecu, a prostorije bile su podpuno nepodesne za rodilište. D. je uz najveće potežkoće stvorio u tim prostorijama uredno rodilište i ginekoložki odio, na kojem je mogao izvoditi i najteže operativne zahvate.

D. je doduše posjećivao vanjske klinike, ali unatoč toga svoje uspjehe ima zahvaliti samom sebi. Osobitu je pažnju posvetio odgajanju primalja i uređenju nastave na njihovu učilištu. G. 1913 preradio je Lobmayerov priručnik Primaljstvo. Od 1910 počeo je raditi na izgradnji nove zgrade za oba svoja zavoda. Unatoč velikih potežkoća uspjelo mu je sagraditi do 1914 zgradu u Petrovoj ulici, no nije je mogao dobiti sve do 1920. Za vrieme prvoga svjetskog rata zgradu su vojne oblasti bile u druge svrhe upotriebile. Ulazkom njegovih obiju zavoda u novu zgradu i gotovo istovremenim njegovim imenovanjem za sveuč. profesora ginekologije i porodničtva i za predstojnika sveuč. klinike za te struke počeo je treći odsjek njegova rada. Zgrada, koju je dao izgraditi, bila je jedna od najmodernijih zgrada Evrope. Uređen je porodnički, ginekoložki, septički, aktino-terapeutski odjel, tako da se rad odvija prema suvremenim načelima porodničtva i ginekologije. U njegovu radu razabiremo jasno tri grupe poslova, koji su mu bili na srdcu: pomoć, napose operativna pomoć ženama, koje su mu se povjerile, odgoj primalja i konačno odgoj đaka. Njegovi rezultati su na sva ta tri područja jednaki, ako ne bolji od rezultata najboljih takovih zavoda u srednjoj Evropi. Stvorio je ginekoložku školu, i njegovi đaci zauzimlju skoro sva vodeća ginekoložka mjesta u Hrvatskoj.

U svome znanstvenom radu D. je u prvom redu obrađivao klinički material, prikazivao rjeđe kliničke slučajeve i rezultate vlastitog operativnog rada.

BIBL.: Lobmayer-Durst, Primaljstvo, Zagreb 1913; Durst-Stajić-Zalokar, Udžbenik za babice, 1932; Durst-Vidaković, 25 godina operativne terapije raka materice, LV 1938. — Glavne veće radnje i prikazi: Prinos postanku i terapiji rektovaginalne fistule, Bratisl. lekar. listy 1935; Proširene indikacije za carski rez, Kongres za op. med. 1934; Vesicovaginalne fistule, Kongres za op. med. 1934; Das expektative Princip in der modernen Geburtsleitung beim engen Becken, Č. Sl. Gynaek, 1937; od 1902—35 oko 50 kazuističkih prikaza slučajeva, kritika metoda u LV; O tuberkulozi adneksa, Kong. za ob. med. 1941; O prolapsu ženskog genitala, Kong. za op. med. 1921; Gnojne afekcije ženskog genitala sa perforacijom u mokraćni mjehur i njihovo liječenje, Spomenica 1933.L. T.