DURNOVO, Nikolaj Nikolajevič, * 1879, ruski filolog. G. 1918 bio je profesor sveučilišta u Saratovu, a 1924 došao u ČSR, gdje je do povratka u Rusiju djelovao nekoliko godina (u Brnu). Učenik je čuvenog ruskog lingvista Fortunatova, izvrstan poznavalac ruskih dialekata i poviesti ruskog jezika. Najznatniji su mu radovi: Očerk istorii russkogo jazyka (2. izd. 1924); K voprosu o jazyke Kijevskih listkov (Slavia I., 1922); K voprosu o drevnejših perevodah na Staro-slavjanskij jazyk biblejskih tekstov. Suprasl’skaja rukopis’ (Izvestija XXX., 1925); Russkije rukopisi XI i XII vv., kak pamjatniki Staroslavjanskogo jazyka (Južnoslov. Filolog IV., 1924, V., 1925—26, i VI., 1926—27); Mysli i predpoloženija o proishoždenii Staroslavjanskogo jazyka i slavjanskih alfavitov (Byzantinoslavica I., 1929); Ješčë o proishoždenii staroslavjanskogo jazyka i pis’ma (Byzantinoslavica III., 1931). U ta je dva posljednja priloga iznio slabo prihvatljivo mišljenje, da je staroslovjenski jezik formiran s područja, na kojem se govorilo đ (g') i ć (k') mjesto žd i št; da je glagoljsko kao bezzvučni par glagoljskome bilo već u prvim glagoljskim spomenicima; i da je ćirilica nastala u Moravskoj. Mišljenje je to odbio i prof. S. Kuljbakin. Od ostalih se njegovih radova mogu još spomenuti: Grammatičeskij slovar’ (1924), gramatična terminologija; Die grossrussische Dialektologie in den letzten fünf Jahren (1897—1901) (AslPh XXVII., 1905); Obščeje i slavjanskoje jazykovedenije v Rosii s 1914 po 1925 god (Južnoslov. Filolog V., 1925—26). Najznatnije djelo bit će mu Vvedenije v istoriju russkogo jazyka, od koga je 1. dio (Čast’ 1: Istočniki, Pis’mennyje pamjatniki — 2. Nynešnije russkije dialekty, str. XXXI + 266 sa 4 karte) izišao kao br. 20 »Spisa« Filozofskoga fakulteta sveučilišta u Brnu g. 1927.S. I.