ALKEJ (Alkaios) iz Mitilene na otoku Lezbu. Živio je pod kraj 7. i na početku 6. st. pr. Kr. Kao revan aristokrat živo je sudjelovao u borbama oligarha s demokratskom strankom. S njegovom je pomoću 612 srušen tiranin Melanhro, ali je na njegovo mjesto odmah došao Mirsil. Alkej je pratio i vanjsku politiku svoga rodnog grada i istakao se hrabrošću u ratu Mitilene s Atenom radi Sigeja. Možda su radi neuspjeha u tom ratu bili protjerani iz Mitilene oligarsi, a s njima i Alkej i njegova braća. Putujući morem došao je do Egipta. Kasnije se s braćom vraća kući i oružjem pokušava uspostaviti moć plemstva. No puk pobijedi i izabere 590 za najvišeg činovnika, esimneta, mudroga Pitaka. A. bude zarobljen, no plemeniti ga mudrac pomiluje, i on u miru provede konac svoga života u Mitileni.

U Alkejevim se pjesmama jasno odrazuju prilike, u kojima je on živio. U njegovim pjesmama izbija u prvom redu ratnički elemenat. Kad je Mirsil postao tiraninom, spjevao je Alkej onu odu, u kojoj mitilensku državu alegorički prikazuje kao lađu, koja je zapala u oluju, a kad Mirsil pogine, on klikće od veselja. Osim političkostranačkih i ratničkih pjesama pjevao je i himne bogovima, ljubavne pjesme i napitnice, u kojima je znao na najrazličitije načine motivirati užitak vina. Njegove su pjesme napunile najmanje 10 knjiga. Mnoge su od njih napisane u alkejskoj strofi, koja je po njemu prozvana. Dijalekat mu je eolski. Fragmente mu je izdao Th. Bergk, Poëtae lyrici graeci, III.

Alkejska strofa je tetrastihički niz stihova razne metričke vrijednosti. Dva prva su jednaka, a dva posljednja različita. Upotrebljavali su je pjesnici Alkej i Sapfa. Oblik joj je: