ALKALOIDI su prirodne organske tvari, koje sadržavaju dušik, a dobivaju se većinom iz biljaka. Radi bazičnih (alkalnih) osebina dano im je ime alkaloidi. Oni se u mnogim slučajevima odlikuju izrazitim fiziološkim djelovanjem, pa im mnoge biljke zahvaljuju svoje ljekovito, otrovno ili opojno djelovanje. Iz davnih vremena poznato je ljekovito djelovanje nekih biljaka, koje sadržavaju alkaloide (na pr. ljekovito djelovanje kore kininovaca), isto tako služe neke biljke s alkaloidima kao opojne droge (duhan, opij iz nezrelog maka, lišće od koke), a i otrovna svojstva mnogih takovih biljaka dobro su poznata i od davnine zlo upotrebljavana. Kad se početkom 19. st. razvila organska kemija, postalo je izučavanje alkaloida vrlo važno područje ove nauke. Prvi alkaloid, morfin, izolirao je Sertürner (1806) iz opiuma. Danas poznajemo oko 500 raznih alkaloida, kojima oko 100 potpuno poznajemo kemijski sastav, a velik broj ih je i sintetiziran. Mnogi alkaloidi služe kao važni lijekovi, pa se ljekovito bilje, koje sadržava ove alkaloide, goji ili sabire, i onda se u tehničkom mjerilu prerađuje u čiste, djelotvorne supstancije. U Jugoslaviji se prerađuje samo opium, i to u Hrastniku u Sloveniji i u Skoplju.
Alkaloidi su rasprostranjeni u najrazličnijim rodovima bilja, vrlo često dolaze na pr. kod papaveracea, leguminosa, ranunculacea, ali ima i takvih, u kojima nisu nađeni alkaloidi, na pr. kod rosacea. I u samoj su biljci alkaloidi često vrlo nejednako podijeljeni; katkad se nalaze u kori, katkad u lišću, korijenju ili sjemenju. Koliko pojedini organi biljke sadržavaju alkaloida, ovisi i o godišnjoj dobi, o podneblju i o mjestu, na kojemu je biljka ubrana. Sabiru se uglavnom oni dijelovi biljke, koji sadržavaju najviše alkaloida (lišće, sjeme, plod, kora i t. d.), te služe kao važne droge i kao izlazni materijal za dobivanje čistih alkaloida. Alkaloidi se proizvode u tehničkom mjerilu ponajviše u farmaceutske svrhe, pa je industrija alkaloida važna grana farmaceutske industrije. Alkaloide dobivamo iz biljaka većinom ekstrakcijom s različitim pogodnim otapalima, kao što su alkohol, eter, kloroform i t. d., tek neke hlapljive alkaloide dobivamo destilacijom s vodenom parom. Dijeljenje alkaloida od raznih sporednih tvari, koje ih prate, i njihovo dobivanje u čistom stanju često je vrlo zamršen posao, osobito radi toga, jer u mnogim biljkama nalazimo po nekoliko srodnih alkaloida. Tako je na pr. iz opija dobiveno preko 20 različitih alkaloida.
Najkarakterističnije je kemijsko svojstvo alkaloida, da s kiselinama stvaraju soli. Mnoge od tih soli lijepo kristaliziraju, i njima se služimo za izolaciju, čišćenje i identifikaciju. Dobra topljivost nekih soli u vodi važna je za medicinsku upotrebu, pa zato nalazimo u trgovini većinom soli alkaloida (na pr. klorhidrate, sulfate, nitrate i t. d.).
Kemijska građa većine alkaloida vrlo je komplicirana. Određivanjem njihova kemijskog sastava bavili su se mnogi stručnjaci organske kemije (Barger, E. Fischer, Gadamer, Hesse, Jahn, Knorr, Koenigs, Ladenburg, E. Merck, Perkin, Pictet, Pschorr, Rabe, Robinson, Skraup, Späth, Vongerichten, Wieland, Willstätter i mnogi drugi), pa ipak još neki lako pristupačni i važni alkaloidi (na pr. strihnin) nisu potpuno istraženi. Najveći dio alkaloida ima dušik (N) povezan za ostale elemente u prstenima, oni spadaju ponajviše među tzv. heterocikličke spojeve. Alkaloide, kojima poznajemo kemijski sastav, dijelimo prema karakterističnim prstenovima, koji su u njima sadržani, dok alkaloide nepoznatog sastava dijelimo prema biljnim rodovima, u kojima su nađeni.
1. Efedrin (Nagai 1887), koji dolazi u različnim vrstama efedra (Ephedra sinica, kineska droga Ma-Huang) i spada među alkaloide bez heterocikličkog prstena C6H5CH(OH) CH(NHCH3)CH3, a proizvodi se u tehničkom mjerilu i sintetski. Služi u medicini radi svog djelovanja na simpatički živčani sustav i na krvni tlak; njim se liječi bronhijalna astma, kašalj i t. d.
2. Koniin glavni je alkaloid iz kukute velike (Conium maculatum). On je hlapljiva tekućina jakog otrovnog djelovanja, koje je bilo poznato već u vrijeme antike (Sokratova smrt). Koniin je prvi alkaloid, koji je uspjelo dobiti sintetskim putem (Ladenburg 1886).
3. Nikotin (Posselt i Reimann 1828) dolazi kao glavni alkaloid duhana (Nicotiana tabacum). Vrlo otrovna tekućina, kojoj se pripisuje veći dio otrovnog djelovanja pušenja duhana. Nema važnije medicinske upotrebe, ali se dobiva na veliko izlučivanjem duhanskih otpadaka i služi kao izvrsno sredstvo za pobijanje nekih biljnih štetočinja.
4. Atropin je vrlo otrovan alkaloid velebilja (Atropa belladonna). Služi u medicini među ostalim u očnoj medicini, prouzrokuje širenje zjenice (midriazu).
5. Kokain (Niemann 1860) je alkaloid iz lišća koke (Erythroxylon coca), koja raste u Južnoj Americi. Lišće koke služilo je u njezinoj domovini kao raširena opojna droga. Kokain služi u medicini kao lokalni anestetikum, te je bio prvi lijek ove vrlo važne skupine. Kraj lokalno anestetskog djelovanja djeluje na središnji živčani sustav, dovodi do halucinacija, pa se zloupotrebljava kao opasna opojna droga (kokainizam). Radi te svoje mane zamjenjuje se sintetskim spojevima, koji nemaju sličnog djelovanja na središnji živčani sustav.
6. Kinin (Pelletier i Caventou 1820) i srodni cinhonin glavni su alkaloidi iz kore kininovaca (Cinchona i Remija), kojima je domovina Južna Amerika. Danas su najvažnije kulture ovih biljaka u Nizozemskoj i Istočnoj Indiji. Velika industrijska poduzeća bave se preradbom kore kininovaca u čiste alkaloide. Kinin spada među najvažnije lijekove, pa je donedavna bio jedini lijek protiv malarije, jedne od najraširenijih bolesti. Izučavanje kemijskog sastava kinina, koji je derivat heterocikla kinolina, doveo je do novih sintetskih lijekova proti malariji.
7. Morfin (Sertürner 1806) glavni je alkaloid opiuma, sušenog soka iz glavica nezrelog maka (Papaver somniferum). Najstariji je poznati alkaloid, zamršenog kemijskog sastava. Ima narkotično i opojno djelovanje, pa se radi toga upotrebljava u medicini i zlo upotrebljava kao opasna opojna droga (morfinizam). Kemijski je srodan s drugim važnim alkaloidima iz opija kodeinom, koji se upotrebljava kao lijek proti kašlju. Kodein se dade i sintetski dobiti iz morfina.
8. Papaverin je dalji važni alkaloid, koji se nalazi u opiju u manjim količinama. Služi kao sredstvo protiv grčeva (spazmolitikum). Proizvodi se i sintetski u tehničkom mjerilu.
9. Kofein (Runge 1819) je alkaloid, koji se nalazi u kavi i čaju; od njega potječe uzbudljivo djelovanje ovih napitaka, kojih je upotreba raširena po čitavom svijetu. Proizvodi se na veliko ekstrakcijom kave (»kava bez kofeina«), te služi u medicini radi svog uzbudljivog djelovanja na središnji živčani sustav. Kofein spada među t. zv. purinske spojeve, te je po svome kemijskom sustavu, a i djelovanju, sličan daljim spojevima ove skupine, teobrominu iz kakaa i teofilinu iz čaja. Oba ova alkaloida služe u medicini kao diuretika (tjeraju mokraću).
10. Strihnin i brucin su alkaloidi najrazličitijih vrsta Strychnos, koje su rasprostranjene u tropskim krajevima. Kemijska im struktura nije još potpuno poznata. Vrlo su otrovni te služe za trovanje štetočinja. Strihnin služi u malim količinama u medicini kao tonikum (v.).
LIT.: Henry, The Plant Alkaloids, 1924; A. P. Orehov, Himija alkaloidov, 1938; Schwyzer, Die Fabrikation der Alkaloide, 1927; Winterstein, Trier, Die Pflanzenalkaloide, 1931. V. P-g.
Alkaloidi u farmaciji i medicini. Mnogi alkaloidi upotrebljavaju se radi svoga jakog fiziološkog i ljekovitog djelovanja u medicini. Najčešće su vezani na kiseline u obliku topivih soli. Iz skupine su alkaloidskih farmaceutskih preparata najvažniji: apomorfin (Apomorphinum hydrochloricum), arekolin (Arecolinum hydrobromicum), atropin (Atropinum sulfuricum), diacetilmorfin (Diacetylmorphinum hydrochloricum), emetin (Emetinum hydrochloricum), etilmorfin (Aethylmorphinum hydrochloricum), fizostigmin (Physostigminum salicylicum, Ph. sulfuricum), hidrastinin (Hydrastininum chloratum), johimbin (Yohimbinum hydrochloricum), kinidin (Chinidinum hydrochloricum, Ch. sulfuricum), kinin (Chininum aethylocarbonicum, hydrobromicum, hydrochloricum, sulfuricum, tannicum, valerianicum), kodein (Codeinum hydrochloricum, C. phosphoricum), kofein (Coffeinum cum acido-citrico, coffeinum cum natrio salicylico, coffeinum cum natrio benzoico i t. d.), kokain (Cocainum hydrochloricum), kotarnin (Cotarninum chloratum), lobelin (Lobelinum hydrochloricum), morfin (Morphinum hydrochloricum), papaverin (Papaverinum hydrochloricum), pilokarpin (Pilocarpinum hydrochloricum), skopolamin (Scopolaminum hydrobromicum), spartein (Sparteinum sulfuricum), strihnin (Strychninum nitricum), teobromin (Theobrominnatrium-natrium salicylicum, Theobrominnatrium-natrium aceticum i t. d.), teofilin (Theophylin-natrium-natrium salicylicum i t. d.), tropakokain (Tropacocainum hydrochloricum), veratrin (Veratrinum) i dr.
Veći se dio ovih alkaloidskih preparata u vodi i u želučanom soku lako topi. Prepisuju se u obliku prašaka, u otopinama, zatim u sterilnim ampulama za injekcije, te u obliku tableta, supozitorija i t. d. Iscrpine mnogih droga, koje sadržavaju alkaloide, služe također za ljekovite svrhe, i to najčešće u obliku ekstrakta i tinktura, kao na pr. Tinctura Chinae, Tinctura Belladonnae, Tinctura Opii, Extractum Strychni, Extractum Secalis Cornuti i t. d.
Nabrojit ćemo neke važnije droge, koje sadrže alkaloide i koje se upotrebljavaju u farmaciji: Sjeme areke (Arecae semen, Areca Catechu L.), u tom sjemenu dolazi alkaloid arekolin (0,1 do 0,4%). — List velebilja (Belladonnae folium, Atropa Belladonna L.), sadrži prosječno 0,3 do 0,45% djelatnih alkaloida: hiosciamina i atropina. — Kora kininovca (Chinae cortex, Cinchona succirubra P.), u kojoj dolaze alkaloidi kinin, cinhonin, cinhonidin, kinidin i dr. Dobra droga sadrži više od 6,5% alkaloida. — List koke (Cocae folium, Erythroxylon Coca Ln.) sadrži oko 1% alkaloida, od kojih je glavni kokain. — Sjeme mrazovca (Colchichi semen, Colchicum autumnale L.), sadrži 0,2 do 0,4% i više alkaloida kolhicina. — Kora mogranja ili šipka (Granati cortex, Punica granatum L.) sadrži 0,5% djelatnih alkaloida peletierina, izopeletierina i dr. — Podanak kanadske žutike (Hydrastis rhizoma, Hydrastis canadensis L.), sadrži 2 do 4% alkaloida hidrastina. — List bunike (Hyoscyami folium, Hyoscyamus niger L.), sadrži 0,05 do 0,08% djelatnih alkaloida hiosciamina i skopolamina. — Korijen ipekakuane (Ipecacuanhae radix, Uragoga Ipecacuanha, Baill.), sadrži 2 do 3% djelatnih alkaloida emetina, cefaelina i dr. — Zelen lobelije (Lobelia inflata L.), sadrži oko 0,25% djelatnih alkaloida lobelina i dr. — Opij (Opium, Papaver somniferum L.), sadržava velik broj različitih alkaloida, od kojih su najvažniji morfin (6 do 20%), narkotin (4 do 8%), kodein (0,2 do 0,8%), tebain (0,2 do 0,5%), papaverin (0,5 do 1%) i dr. Ti su alkaloidi u opiju većim dijelom vezani na mekonsku kiselinu, zatim na mliječnu i sumpornu kiselinu. Sabadilino ili ušje sjeme (Sabadillae semen, Schoenocaulon officinale Schlecht.), sadrži preko 4% alkaloida, od kojih su najvažniji cevadin, veratridin i sabadilin. — Glavnica (Secale Cornutum, Claviceps purpurea Fries, Tulasne), sadrži različne alkaloide, od kojih najjače djeluje ergotamin (0,02 do 0,2%). — List kužnjaka (Stramonii folium, Datura Stramonium L.), sadrži prosječno 0,3 do 0,4% djelatnih alkaloida hiosciamina i atropina. — Sjeme strihnosa (Strychni semen, Strychnos nux vomica L.), sadrži prosječno 2,5 do 3,5% alkaloida strihnina i brucina. — Kineski čaj (Theae folium, Thea sinensis L.), sadrži 0,9 do 4,5% kofeina.
U razrijeđenim slabo kiselim otopinama daju alkaloidi teško topive soli ili kompleksne soli, pa se na taj način dokazuju. Važnije su reagencije za dokazivanje alkaloida: zlatni klorid, platinski klorid, sublimat, tanin, jod-jodkalij, pikrinska kiselina, kalijev-živin jodid (Mayerov reagens), bizmutov jodid-kalijev jodid (Dragendorffov reagens), fosfor-volframova kiselina (Scheiblerov reagens), fosfor-molibdenova kiselina i t. d. Pojedini pak alkaloidi dokazuju se specijalnim reagencijama, u kojima nastaje promjena boje. Tako na pr. otopina morfina oboji se otopinom feriklorida modro, a otopina kinina daje s malo bromne vode i suvišnim amonijakom zelenu boju. Takvih reakcija na alkaloide ima vrlo mnogo. Kvantitativno se alkaloidi određuju tako, da se istražni materijal, uz dodatak alkalija, ekstrahira organskim topilom, a nakon toga se iz otopine uklone primjese. Topilo se ispari, a zaostali se kristali alkaloida važu (gravimetrijsko određivanje), ili se određuju titracijom kiselinama (volumetrijsko odr.). D. B-ć