DUPRÉ, 1. Giovanni, * Siena 1. III. 1817, † Firenca 10. I. 1882, talijanski kipar. Kao sin drvorezbara radio je izprva u otčevoj radionici. Iako nije polazio umjetničku akademiju, firentinska akademija nagradi ga 1840 za najbolju plastiku. Velik je uspjeh postigao i kipom Mrtvi Abel (1842), koji je kupio ruski car. Prva njegova djela pokazuju još utjecaj Canove i Bartolinija, ali kasnije D. više iztiče naturalističke crte, napose u Kainu (1845). U Firenci mnogo djeluje kao portretist i često rješava monumentalne zadaće (Giottov lik za preddvorje zgrade Uffizi, 1844; ukrasi na fasadi crkve S. Croce, 1861). Premda je, u duhu vremena, naginjao teatralnoj retorici i bio sklon naturalizmu, ipak je bio prožet smislom za ljepotu linije pa se sredinom 50-tih godina priklonio klasicističkoj struji. Znatna su djela iz toga kasnijeg razdoblja: Sapfa (1857, Rim) i Pietà na groblju Misericordia u Sieni (1863—65). U svom životopisu (Pensieri sull’ arte e ricordi autobiografici) D. iznosi svoje umjetničko uvjerenje.

LIT.: Frieze, The art and life of G. D. (1888); G. D. scultore, Firenca 1917.

2. Giuseppe Ciardi (Ciardi-Duprè), * Firenca 1875, talijanski lingvist, profesor na sveučilištu u Padovi pa u Cataniji. Napisao je više jezičnih i književnih razprava i bio urednik časopisâ: Bolletino di glottologia, Rivista bibliografica di Firenze, Rivista degli studi orientali. Bavio se također slavenskim jezicima i književnostima, o kojima je i predavao na sveučilištu: Per lo studio scientifico delle lingue slave u svojoj knjizi Studi di filologia moderna (Catania 1909): Per gli studi slavi in Italia, Rassegna nazionale (Rim 1911), gdje iztiče važnost dotada zanemarenih slavističkih nauka u Italiji te predlaže osnivanje talijanskoga časopisa za slavistiku i slavističkog instituta na kojem talijanskom sveučilištu. Među ostalim njegovim djelima vriedno je iztaći: Alcuni episodi scelti del poema dei Nibelunghi (Firenca 1905), Spigolature latine (Firenca 1909), Appunti di fonologia greca (Firenca 1923).E. D.

3. Jules, * Nantes 5. IV. 1811, † L’Isle-Adam 6. X. 1889, francuzki slikar. Sin je tvorničara porculana. Počeo je svoju karieru ukrašivanjem porculanskoga posuđa. Prvi je put izložio u Salonu 1831 krajolike crtane po naravi, što je tada bila novost. Iste godine boravio je u Englezkoj, gdje je Constable izvršio na nj jak utjecaj. Po povratku u Francuzku pokazao se kao jedan od najboljih slikara krajolika iztičući intimnu stranu pejsaža (paysage intime) i stojeći među prvacima Barbizonske škole. Od 1867 do 1883 nije izlagao. Velik broj (preko 20) njegovih djela nalazi se u Louvru.

LIT.: J. Claretie, D., Pariz 1879; J. W. Mollet, The Painters of Barbizon, London 1890.U.

4. Marcel, * Rouen 3. V. 1886, francuzki virtuoz na orguljama i skladatelj, učenik svoga otca, orguljaša crkve St. Ouen. kasnije Guilmanta. Diémera i Widora na parižkom konzervatoriju (1914 odlikovan s »Grand prix de Rome«), Neko je vrieme orguljaš crkve St. Sulpice; od 1916—1924 znamenite Notre-Dame; od 1926 profesor orguljanja na konzervatoriju u Parizu. Poduzimao je mnoge turneje po Englezkoj, Americi i Njemačkoj. D-a ubrajaju među najznatnije interprete velikog Joh. Seb. Bacha (za vrieme službovanja u crkvi Notre-Dame svirao je u 10 koncerata napamet sva djela Bachova za orgulje), a neizporediv je majstor u improviziranju.

SKLADBE: lirska scena Psyché; Simfonija G-dur za orgulje i orkestar (najznatnije i najvrjednije njegovo djelo); Fantaisie za glasovir i orkestar; Trois Préludes et Fugues, Symphonie-Passion, Variations sur un vieux noël, Suite Bretonne, predigre za orgulje; moteti, psalmi, litanije.

INSTRUKTIVNA DJELA: Traité d’improvisation à l’orgue; Méthode d’orgue.

LIT.: R. Dumesnil, La Musique contemporaine en France, sv. I., Pariz 1930.S. S-i.