DUPERRON, Jacques Davy, * kraj Berna 25. XI. 1556, † Pariz 5. IX. 1618, francuzki kardinal i državnik. Njegovi roditelji, francuzki protestantski emigranti, koji su se zaklonili u Švicarsku, vratili su se u domovinu tek oko 1562 i nastanili se u Normandiji. Predstavljen Henriku III. 1576 D. je brzo uspio na dvoru svojom spretnošću. Pošto se odrekao protestantizma, bude imenovan kraljevim lektorom. Zaređen je za svećenika i imao je uspjeha kao propovjednik. Nakon smrti Henrika III. držao se najprije neprijateljski prema novom kralju, no zahvaljujući Gabrielli d’Estrées Henrik IV. mu oprosti i imenuje ga biskupom od Evreuxa (1591). Trsio se oko obraćenja Henrika IV., igrao iztaknutu ulogu na konferenciji u Nantesu s protestantima i pregovarao u Rimu za kraljevo odrješenje (1594/5). Kasnije se odlučno upleo u vjerske prepirke te je uspio obratiti nekoliko uglednih ličnosti. Kao kardinalu povjerene su mu znamenite diplomatske misije (uzpostava isusovaca u Francuzkoj, pomirenje Mletaka sa Sv. Stolicom i t. d.), koje je on vješto proveo. Za nagradu dobije 1606 nadbiskupiju Sens. Po smrti Henrika IV. imenovan je članom regentskog vieća te je izposlovao, da je prihvaćen priedlog o osnutku Collège royal de France. Živo je sudjelovao u teoložkim razpravama, u kojima je odlučno branio ultramontanska naučavanja. U mladosti je objelodanio stihove: Le Temple de L’inconstance, La confession amoureuse i t. d. Njegova su djela sakupljena i izdana 1622 (Oeuvres, 3 sv.); Les ambassades et négociations, 1623.

LIT.: P. Féret, Le cardinal D., orateur, controversiste, écrivain, Pariz 1877; G. Grente, Quae fuerit in card. D. vis oratoria, 1903.J. D-e.