DUNJA (Cydonia oblonga Mill., C. vulgaris Pers.) je do 8 m visoko drvo iz por. ružičnjače (v.) s razkrečenim, u mladosti gusto pustenim, a kasnije nariedko dlakavim granama bez trnja i široko jajastim ili eliptičnim, odozgo golim, odozdo dlakavim listovima, koji su ciela ruba, a imaju kratke peteljke i dosta velike palistiće. Veliki cvjetovi stoje pojedinačno na vrhu ogranaka, a sastoje se iz 5 bielo pustenih lapova čaške, 5 bielih ili ružičastih latica vjenčića, oko 20 (u tri reda poredanih) prašnika i pestića, koji ima 5 vratova i podpuno podraslu plodnicu sastavljenu iz 5 — pri dnu međusobno sraslih — plodnih listova. Nepravi su jezgričavi plodovi veliki i mesnati, zelenkasto žuti, nariedko pusteno dlakavi i ugodno mirisavi, a imaju oblik jabuke ili kruške. Sjemenke su kijačaste ili naopako jajaste, gotovo trouglaste, crveno ili ljubičasto smeđe, do 1 cm duge.

Prvobitna domovina d-e nalazi se u Transkavkaziji, Perziji, Turkestanu i jugoiztočnoj Arabiji, a kao udomljena biljka raste ona danas i u Maloj Aziji, Siriji, sjevernoj Africi i južnoj Evropi. Osim toga ona se mnogo i uzgaja, i to u svim dielovima svieta osim Australije, pa se nalazi mjestimično i podivljala. — D-u su kao kulturnu biljku poznavali već stari narodi, što vidimo na pr. iz činjenice, da ju pojedini grčki pjesnici spominju već u 7. i 6. stoljeću pr. Kr. Osim Grka cienili su je osobito i stari Rimljani, koji su d-u smatrali simbolom ljubavi i plodnosti, a starovjekovni liečnici cienili i kao ljekovitu biljku te njene sjemenke upotrebljavali na pr. protiv proljeva. Te se sjemenke nalaze i danas u trgovini pod imenom Semen Cydoniae, ali se one u novije doba u službenoj medicini upotrebljavaju još veoma riedko.S. H-ć.

Plod je velik, oblikom nalik na krušku ili jabuku, često je nalik i na zvono (portugalska dunja), kvržast, pahuljast, izvana pokriven debelim maškom, a dozreo veoma je liepo žut. U sredini ploda dosta je sjemenki. Kad plod dozre, izhlapljuje poseban, dosta jak miris. Okus je ploda opor, te se dunja ne jede svježa, jer sadržava mnogo tanina. Dunja se prerađuje u pekmez, žele, kompot.

Dunja uspieva u dosta toplu tlu, na otvorenu položaju, no u sjevernim krajevima treba je zaštititi, jer dozrieva vrlo kasno. Treba za nju duboko i svježe, ne tvrdo i ne vlažno tlo. Isto tako ne uspieva ni u vapnenu ni u posve suhu tlu. Dunje se mogu uzgajati sađenicama, nagrtanjem i ciepljenjem, riedko se kada ciepi, a može se ciepiti na običnoj dunji, na divljoj kruški i na glogu. Na jugu Evrope ima vrlo krupnih vrsta dunje, koje tu odlično uspievaju, a poznate su obično pod imenom kraja, gdje uspievaju.I. R-g.

S d-om je srodna vrsta C. japonica Pers. (ili Chaenomeles japonica [Thunbg.] Lindl.) iz Japana i Kine, koja se radi liepih, škrletno crvenih cvjetova često uzgaja u vrtovima i nasadima kao uresni grm.S. H-ć.