DUNKERQUE (flam. Dünekerke »crkva u dinama«), grad i luka na sjevernoj obali Francuzke. D. je pristanište bogatog i gusto naseljenog flandrijskog zaleđa, a radi dobrih veza privlači industrijske predjele sjeverne i iztočne Francuzke. Na težko pristupačnoj pjeskovitoj obali uređena je iza obalnog pruda luka, koja se sastoji iz vanjskog sidrišta i unutarnjeg pristaništa, koje se radi velike razlike između plime i oseke može zatvarati. Uređeno je za najveće brodove, ima pet velikih bazena sa 60 ha površine, 4 suha doka, 83.927 m² pokrivenih skladišta, preko stotinu suvremenih dizalica i dr. S bogatim zaleđem D. je spojen s nekoliko plovnih kanala i odličnim željezničkim i cestovnim vezama. Francuzka prometna politika htjela je povlašćenim cienama i uređenjem dobrih veza od Antverpena odtrgnuti gospodarski napredne dielove s i sz Francuzke i učiniti D. njihovom lukom. Osobito su žive veze s Englezkom. G. 1929 iznosio je promet 5,400.000 tona, te je D. bio peta francuzka luka. Uvoze se pamuk, juta, lan i sl., zatim ugljen, petrolej, željezo, umjetna gnojiva i žita, a izvoze različite prerađevine. Od davnine je D. poznat i kao središte pučinskog ribolova. D. je veoma živo i dobro uređeno kupalištno središte. U vezi s povoljnim prometnim prilikama razvija se i veleobrt (tkalački, metalurgija, brodogradnja, preradba petroleja i dr.). Zbog blizine granice i iztaknutog položaja D. ima veliku vojničku važnost te je više puta stradao, osobito u dva posljednja rata: ima 31.017 stan. (1936). D. je navodno osnovao sv. Eligije, koji je ovdje sagradio crkvicu, oko koje se razvilo ribarsko naselje. Do većeg značenja dolazi pod flandrijskim vojvodama (960—1384). Od sredine 14. st. mienja različite gospodare, a 1568 pripadne Francuzkoj, koja ga mora prepustiti Cromwellovoj Englezkoj, od koje ga kupuje Luj XIV. Vauban ga je primjerno utvrdio. Tokom 17. st. iz D-a polaze čuveni pomorci i osvajači (J. Bart i dr.), zbog toga Englezka tri puta (1713, 1748 i 1763) nameće zatrpavanje i napuštanje pristaništa. Napoleon nije D-u posvetio pažnje. Grad počinje naglo napredovati tek pod Trećom republikom. U vezi je s burnom i tragičnom prošlošću siromaštvo na umjetničkim spomenicima. Crkva sv. Eligija potječe iz 16. st., a novija građevinska djelatnost posvećena je uređenju luke i jakih utvrda.

U okolici Dunkerquea osnovana je u prvoj polovici 16. st. najzapadnija hrvatska naseobina u Evropi. Te Hrvate, koji su iz domovine bježali pred Turcima, naselio je u tom kraju car Karlo V. Još u sredini 17. st. razgovarao je s njihovim potomcima Riečanin Feliks Gladić († u Beču 1661) hrvatskim jezikom.

LIT.: I. Kukuljević, Književnici u Hrvata s ove strane Velebita u prvoj polovini XVII. vieka, Arkiv IX., Zagreb 1868.J. R-ć.