DUMPING, od engl. to dump, »izsipati, iztresti, izprazniti«, u prenesenom značenju »prodavati izpod ciene«. Tim se pojmom označuje prodaja strane robe na domaćem tržištu bud pošto. Takva prodaja uključuje zato u sebi ne samo neugodno osjećanu i primanu utakmicu, nego i nešto prema »dobrim trgovačkim običajima« nedopustivo i nelojalno pa i nemoralno s obzirom na međunarodnu utakmicu. Uza sve neodređenosti pojma d-a ta rieč dolazi uglavnom: a) kod prodaje domaće robe na stranom tržištu izpod tržnih ciena te iste robe na domaćem tržištu; b) kod prodaje domaće robe na stranom tržištu izpod proizvodnih troškova; c) kod prodaje domaće robe na stranom tržištu ne samo izpod vlastitih proizvodnih troškova, nego i sa svrhom, da se na stranom tržištu uništi takmac.

POJAVE. D. se javlja iz više razloga: ili da se razproda pošto poto u inozemstvu prekomjerna i preostala roba, koje domaće tržište više ne će ili ne može pokupovati, ili da se u inozemstvu osvoje nova tržišta i steknu proširene i nove trgovačke veze, ili da se za vrieme kakve gospodarske krize prođom robe na stranom tržištu, ma i uz sniženu tržnu cienu, održi pogon velikih poduzeća, kako se ne bi posvemašnjom obustavom proizvodnje i prođe izgubile trgovačke veze, što bi prouzročilo još veći gubitak u poduzeću, ili da se nizkom cienom iztisne takmac na stranom tržištu, a tim osvoji monopolni položaj i osigura monopolna tržna ciena.

Krivo je mišljenje, da se d-om želi i može neka roba trajno prodavati izpod vlastitih proizvodnih troškova. Takvom prođom bio bi izvoznik trgovac osuđen ne samo na trajni gubitak zarade, nego i na uništavanje svoga poduzeća. Takve prodaje ne bi nitko pametan činio osim u slučaju, da trgovcu prouzročen gubitak na stranom tržištu bude pokriven s koje druge strane, na pr. posebnom državnom nagradom za izvršenu prođu, pokrićem gubitka iz kartelnog fonda i sl. Proizvađači kao izvoznici, udruženi u kartele, trustove i ringove, mogu samo privremeno prodavati robu izpod proizvodnih troškova s planom, da će povećanom prođom na stranom tržištu uzmoći povećati proizvodnju robe osobito u serijama (iste vrste). Povećanom proizvodnjom snizivat će se proizvodni troškovi možda i daleko izpod prvotne ciene na stranom tržištu. Tim će i sama tržna ciena rasti iznad proizvodnih troškova, iako je prvotno bila kraj manje proizvodnje izpod vlastitih troškova.

Krivo je i mišljenje, da se d-om pojedinog trgovca izvoznika mogu uništiti svi međunarodni takmaci na stranom tržištu. Uništenje takmaca bilo bi moguće jedino u onom slučaju, kad bi pojedini izvoznik sam vladao tržištem neke robe te bi prolazno nizkom cienom iztisnuo prođu takmaca koje treće države ili onemogućio proizvodnju istovrstne robe u zemlji stranoga tržišta.

Ima slučajeva, da su izvoznici upravo prisiljeni prodavati robu na stranom tržištu izpod tržnih ciena istovrstne robe na domaćem tržištu. To se redovno događa, kad je na nezaštićenom stranom tržištu moguća prođa samo uz određenu cienu zbog jake međunarodne slobodne utakmice ili zbog slabe kupovne snage novca strane države. Takva prođa robe uz niže ciene negoli na domaćem tržištu ne mora značiti još stvarni gubitak za izvoznika, a ni za prodaju uz ciene izpod proizvodnih troškova. Jer kad prolazno i ne bi izvoznik na stranom tržištu ništa zarađivao, omogućivat će mu jedino velika proizvodnja u serijama veću zaradu na domaćem tržištu, koja će pokrivati razliku na tržnoj cieni domaćeg i stranog tržišta.

Kako se d. javlja redovito samo u razlici ciena na domaćem i stranom tržištu istovrstne robe, mogu se promotriti i ovi slučajevi:

a) Pojedina velika poduzeća mogu postojati jedino u predpostavci, da proizvode najmanju količinu neke robe ili jednaku količinu, ali bez prekida. Prema tome ona mogu raditi, ukoliko imaju osiguranu prođu svoje robe bilo gdje i ukoliko mogu biti neovisna od ciena i potražbe samo domaćeg tržišta. Bit će naravna pojava, da će se roba takvih poduzeća više prodavati na domaćem tržištu, a smanjivati na stranom, ukoliko bude veća domaća potražba. Povećavat će se pak izvoz robe, ukoliko bude potražba na domaćem tržištu opadala. U tom slučaju može za istu robu ciena na stranom tržištu biti veća od ciene na domaćem tržištu. Raste li pak potražba robe na domaćem i stranom tržištu, to će poduzeća proširivati svoj pogon uložkom povećane glavnice, uklapanjem novih strojeva, povećanom nabavom sirovina, uposlenjem većeg broja radnika. Zbog povećane prođe robe na stranom i domaćem tržištu nastojat će izvoznička poduzeća ne samo povećavati proizvodnju iznalazkom novih tehničkih sredstava, nego i usavršavati i pojeftinjavati proizvodnu jedinicu upotrebom novih prirodnih sila i boljom diobom radne snage, ukratko, nastojat će provesti što bolju racionalizaciju proizvodnje.

Hoće li u tom slučaju nastupiti razlika ciena na domaćem i stranom tržištu, ovisit će u prvom redu o tržnoj politici, valutnim prilikama i zaštitnim sustavima svake pojedine države. Ukoliko bude strano tržište izloženo međunarodnoj slobodnoj utakmici, bit će redovito ciene izvozne robe na stranom tržištu niže negoli na domaćem tržištu.

Smanji li se pak privremeno potražba robe na domaćem i na stranom tržištu, to će poduzeće biti prisiljeno da snizi tržne ciene, samo da ne mora smanjiti proizvodnju. Nastane li pak na tržištu obći i trajni zastoj, to će i u tom slučaju neka poduzeća, kao na pr. visoke peći, radije nastaviti rad s istim proizvodnim učinkom, negoli smanjivati proizvodnju, pa makar morala prodavati robu bez ikakve zarade uz proizvodne troškove, pa, štaviše, i izpod proizvodnih troškova. Gubitci za poduzeće, i kraj ciena izpod proizvodnih troškova, bit će ipak još manji, negoli da poduzeće smanji ili posve obustavi posao. Obustava posla značila bi za pojedino poduzeće pravu katastrofu. Osobito gospodarska kriza sili poduzeća, da bacaju robu na strana tržišta bez mnogo obzira na domaće ciene i na stvarne proizvodne troškove.

Posebni su pak slučajevi d-a, kad je roba postala nemoderna, ili kad su nova iznašašća učinila zalihe čitave proizvodnje manje koristnima, pa štaviše, nepotrebnima, na pr. petrolejske svjetiljke nakon iznašašća električne razsvjete, gramofone i gramofonske ploče nakon uvođenja krugovala, starije marke i tipove samovoza i sl. Mogu međutim biti i obratni slučajevi, da poduzetnik baca na strano tržište novu robu uz nizke ciene, da probudi želju za kupnjom robe te tako osvoji za nju nove kupce i potrošače.

b) D., shvaćen u razlici ciena na domaćem i stranom tržištu, zbiva se i u slučajevima, kad velika poduzeća, udružena u trustove i s uloženim velikim kapitalom, imaju mogućnosti zavladati posve domaćim tržištem. Ona prema tome određuju slobodno ciene, ali ipak redovito samo do one visine, koja zbog koncentracije kapitala i proizvodnje osigurava poduzetnicima velike dobiti, a zbog kojih se ciena ne moraju domaći potrošači još sustezati od kupnje. Polučena dobit na domaćem tržištu omogućuje trustu, da može svoju masovnu robu bacati na strana tržišta uz vrlo nizke ciene. Takvom proširenom prođom bivaju poduzeća uposlena u podpunom pogonu i izkorišćavaju svoja postrojenja te osiguravaju poduzetnicima golemu dobit zbog masovne proizvodnje tipizirane robe (na pr. nožića za brijanje).

c) Zasebna je pojava d-a kod velikih poduzeća, koja proizvode robu pretežno samo za strano tržište, tako da domaće tržište uobće ne dolazi u obzir. Tu se riedko može izvršiti poredba ciena na domaćem i na stranom tržištu. Kod takve robe govori se o d-u, ako se ciene slične robe na domaćem tržištu znatno odvajaju od ciena na stranom tržištu, ili ukoliko pojedino poduzeće privremeno baca robu na strano tržište u velikim količinama uz veliku reklamu, a uz ciene daleko niže, nego što to čine druga poduzeća. Nizke ciene bit će ipak samo dotle, dok se sa stranog tržišta ne potisnu svi drugi takmaci, ili dok se među izvoznicima ne ugovori jedna ciena, ili dok se ne odrede među takmacima novi uvjeti prođe robe.

Zakonom od 25. III. 1919 proglasila je Englezka d-om i onu uvezenu robu, koja je proizvađana u povoljnim proizvodnim prilikama, napose uz povoljnije uslove radničkih nadnica. Time se htio spriečiti uvoz jeftine pamučne robe iz Japana, gdje su tekstilne tvornice zbog nizkog radničkog standarda, nizkih nadnica i neograničenog radnog vremena mogle proizvoditi robu uz daleko niže proizvodne troškove negoli englezke tvornice. Taj slučaj ne spada pod pojam d-a, kako je uvodno određen.

POJAVE DUMPINGA U ODNOSU PREMA ZAŠTITNIM CARINAMA I KARTELIMA, a) Zaštitne carine i karteli u zemljama izvoznicama. Naglašuje se često, da d. može postojati jedino u slučaju, ako za dumping-robu postoji u državi izvoznici zaštitna carina. Samo će se u tom slučaju moći izvoznik zbog polučene dobiti na domaćem tržištu zadovoljiti nižom dobiti, pa, štaviše, i pokrivati privremene gubitke na stranom tržištu. Bez zaštitne carine na dumping-robu ili će se prodavana roba uz nizke ciene na stranom tržištu natrag vraćati, ili će se pojaviti na domaćem tržištu strana istovrstna roba uz daleko niže ciene. Osim toga se naglašuje, da izvoznici dumping-robe moraju biti udruženi u kartelima ili moraju kako drugčije uglaviti jedinstvene ciene na domaćem tržištu. U protivnom slučaju nastat će utakmica među izvoznicima u prođi robe na domaćem tržištu. Tržne će ciene pasti i izjednačit se s cienama na stranom tržištu, ili će se dogoditi, da izvoznici uobće ne će pokušavati robu prodavati jeftinije na stranom tržištu, jer ne bi mogli pokrivati manju zaradu i gubitke na stranom tržištu.

Iako je d. redovito vezan na zaštitne carine i kartelne sporazume o cienama na domaćem tržištu, to ipak može d. postojati i bez zaštitne carine i bez kartela. Pojavi li se naime d. u robi, kojom je domaće tržište već zasićeno, to u tom slučaju nije moguća jača utakmica stranih uvoznika, a niti će biti moguć povratak prodane robe zbog visokih prievoznih troškova. Tako je nekoć bio osobito jak d. englezke robe, iako za tu robu u Englezkoj nije postojala ni zaštitna carina, a ni kartelni ugovori o domaćim tržnim cienama.

b) Zaštitne carine u zemljama uvoznicama. D. se javlja u zemlji uvoznici, kad ovdje za dumping-robu ne postoji nikakva zaštitna carina. Ukoliko je zato u probitku države, da sprieči uvoz dumping-robe, uvodit će zaštitnu carinu. A da ta zaštita bude djelotvorna, to će se na dumping-robu određivati carina daleko iznad redovite zaštitno-carinske tarife, t. j. daleko iznad razlike između srednjih proizvodnih troškova domaćih poduzeća i najnižih proizvodnih troškova poduzeća bilo koje strane države. Stvarno će takva zaštita sličiti zabranbenoj carini. Ukoliko će takva zabranbena carina moći imati svoju snagu, ovisit će o političkoj i gospodarskoj snazi države uvoznice. Težak će naime položaj biti zemlje uvoznice, kad se maloj državi suprotstavi koja velesila s izvozom dumping-robe.

DJELOVANJE. a) U zemlji izvoznici. Obćenito je mišljenje, da d. donosi zemlji izvoznici znatne gospodarske i političke koristi. Tim naime, što se povećava prođa neke robe na stranom tržištu, ma i uz nizke ciene, otvara se mogućnost povećanju proizvodnje. Po zakonu »jačeg nego srazmjernog prihoda« povećanje proizvodnje pojeftinjuje troškove za svaku proizvedenu jedinicu. U takvim prilikama mogu se bez ikakva gubitka znatno sniziti ciene robi i na domaćem tržištu; može nestati i d-a, t. j. razlike u cienama na domaćem i stranom tržištu, a da poduzetnik ništa ne gubi, nego još zarađuje. Osim toga d-om, t. j. prođom robe na stranom tržištu uz nizku cienu, stvara se utakmica među poduzetnicima, koja ih sili, da usavršavaju način proizvodnje, a napose da što boljom tehničkom i radnom organizacijom poduzeća snizuju proizvodne troškove na najnižu stopu. Kod tako povećane proizvodnje i prođe omogućuje se poduzetnicima po načelu »mala zarada, velika dobit« veća čista dobit i kraj nizkih ciena po jedinici proizvoda, što sve dobro dolazi u korist i domaćim potrošačima. Kad bi zato odpala prodaja robe na stranom tržištu, morala bi se nuždno smanjiti njezina proizvodnja, što bi opet znatno diglo ciene na domaćem tržištu preko one ciene, što su je dotad plaćali potrošači. Ako zato domaći potrošači i plaćaju više ciene nego strani, ne će se redovito protiv toga buniti, jer bi jamačno plaćali za istu robu još više ciene, kad bi odpalo strano tržište.

D. može imati i loših posljedica za državu izvoznicu. To biva naročito, ako se kao dumping-roba izvoze sirovine i poluprerađevine. Državi uvoznici otvara se tim mogućnost, da uz nizke ciene dobiva sirovine, koje će prerađivati u gotovu robu uz niže proizvodne troškove negoli država izvoznica. Bit će zato slučajeva, da će se moći vršiti utakmica izrađenom robom pa i provoditi dumping-prodaja u državi izvoznici sirovina sa svrhom, da se ondje onemogući izradba gotove robe (v. pod b).

b) U zemlji uvoznici. Na prvi mah izskaču koristi, što ih ima država uvoznica dumping-robe. Potrošači je troše uz najniže ciene, tako te je njihova kupovna snaga jača negoli potrošača države izvoznice. Posebne su pak koristi državi uvoznici, ako se radi o sirovinama ili poluprerađevinama. Tim će se omogućavati razvoj domaćeg veleobrta uz najniže proizvodne troškove, koji će ne samo jeftino zadovoljavati domaću potrošnju, nego i omogućiti utakmicu na stranim tržištima, pa, štaviše, i u zemlji izvoznici sirovina. Tako je nekoć Njemačka omogućila Englezkoj, da se zbog nizkih ciena prodavanog šećera mogla uz najniže proizvodne troškove razviti sva sila englezkih poduzeća za proizvodnju bonbona, čokolade, sirupa, sladkog voća, limunade, marmelade. Englezki su proizvodi osvojili mnoga strana tržišta, a postali opasni takmaci i samoj njemačkoj proizvodnji istovrstne robe. Isto je tako nekoć jeftini izvoz čelika iz Njemačke u englezka brodogradilišta bio samo na štetu razvoju njemačke brodogradnje.

BORBA PROTIV DUMPINGA. Koristi, što ih imaju države uvoznice od dumping-robe, zamračuju često sve one goleme štete, što ih prouzročuje d. u tim zemljama. Dumping-prodaja poljodjelske robe uništava u državi uvoznici domaće poljodjelstvo, a d. prerađevina i gotove veleobrtne robe onemogućuje podizanje domaćih tvornica za takvu robu. Ukoliko pak za takvu robu već postoji domaći veleobrt, prieti mu opasnost uništenja zbog težke utakmice.

Borba protiv d-a često je vrlo težka, napose u slučajevima, kad se roba izvozi iz države velesile sa svrhom, da politički i gospodarski podvrgne sebi koju slabiju državu. U svakom su slučaju opravdane sve mjere obrane, jer se d-om želi okoristiti samo strana država bilo gospodarski, bilo politički. Država uvoznica i ne mora zato mnogo iztraživati, koji razlozi vode državu izvoznicu kod d-a.

Zemlja, pogođena d-om, bit će prisiljena na borbu protiv d-a putem upravnih i zakonskih mjera, koje nazivamo antidumping. Takve antidumping-mjere redovito su sadržane u dizanju zaštitnih carina do tolike visine, te je tarifa više slična zabranbenoj (prohibitivnoj) negoli zaštitnoj carini. Često se upotrebljavaju još strože mjere, tako da se preko carinske granice uobće ne propušta roba podrietla države, iz koje dolazi dumping-roba.

Da se sprieče međunarodne gospodarske trzavice, a i politička napetost između država, koje vrše d. i antidumping, pomišljalo se, da se međudržavnim zakonodavstvom zabrani d. No da se stvori takvo zakonodavstvo i postave na čvrstu podlogu međunarodne obveze, potrebni su neki preduvjeti: prvo, da se bude na čistu, što je d., i da li on uistinu nelojalno nastupa, i drugo, da se odrede međunarodne sankcije (kazne), kojima će se stvarno moći spriečiti d.

Radi li se osim toga o prođi dumping-robe izpod proizvodnih troškova, to je takav d. uviek samo privremeni; da se razproda nemoderna ili prekomjerno proizvedena roba, da se u vrieme gospodarskih kriza i uz najniže ciene uzdrže pojedina poduzeća pošto poto, da se nelojalnom utakmicom makne takmac na stranom tržištu, kako bi se nakon toga osigurali monopolni položaj i monopolna ciena države izvoznice. No u svim tim slučajevima težko će se međunarodnim putem moći odrediti, koja je ciena izpod, a koja iznad proizvodnih troškova kod pojedinih izvoznih poduzeća. Nijedno naime poduzeće ne odkriva svojih proizvodnih troškova.

Shvati li se d. kao prođa robe na stranom tržištu izpod ciena istovrstne robe na domaćem tržištu, to bi međunarodno zakonodavstvo moralo određivati jednolične ciene i na domaćim tržištima. A kako će se domaće ciene odrediti kraj različitih proizvodnih troškova svake pojedine države? S druge strane, ako se zbog međunarodne utakmice prodaje roba uz jedinstvene ciene na stranom tržištu, koje su slučajno silom nužde prema domaćoj cieni niže, ne može biti govora o nekakvu nelojalnom d-u, protiv kojeg bi međunarodno zakonodavstvo moralo nastupati svojim sankcijama. Konačno, ako je već u unutrašnjosti pojedine zemlje domaće zakonodavstvo često nemoćno, da uređuje tržište i tržne ciene, odakle će međunarodno zakonodavstvo biti moćnije i sposobnije uređivati ciene na međunarodnim tržištima?

No iako se ne predviđa mogućnost međunarodnog zakonodavstva, koje bi se uspješno borilo protiv d-a, to tim nije rečeno, da se i međunarodnim privatnim sporazumima i ugovorima ne bi mogle uređivati ciene na stranom tržištu. Kao što se naime kartelima ili kakvim drugim udruženjima može uglaviti prodajna ciena na domaćem tržištu, tako se između proizvađača ili trgovaca dviju ili više država mogu uglaviti ciene za nabavu sirovina, da se izbjegnu nejednolični proizvodni troškovi. No isto se tako mogu odrediti ciene, uz koje se na stranim tržištima prodaje njihova izrađena roba. Istina, ugovorenim cienama robe na stranom tržištu s podrietlom iz dviju ili više država izbjeglo se samo međunarodnoj utakmici na stranim tržištima, iako se ciene stranih tržišta ne moraju izjednačiti s cienama na unutrašnjem tržištu. One takvim međunarodnim utanačenjima mogu biti izpod ili iznad ciena domaćih tržišta. Sva takva međunarodna posebnička utanačenja o cienama na stranim tržištima uvjetovana su ipak međunarodnim političkim dobrim odnosima između dviju ili više država, ujednačenom njihovom carinskom, poreznom i prometnom politikom kao i dobrim međunarodnim javnopravnim trgovačkim ugovorima.

NOVČANI (VALUTARNI) D. O njem se govori, kad se pojave nizke ciene pojedinoj robi na stranom tržištu zbog nizke ili nesređene vriednosti novca (valute) države izvoznice. Zbog nizkih proizvodnih troškova države s nezdravom valutom ili s nizkim standardom života u poredbi s troškovima proizvodnje države sa zdravom valutom može država s nezdravom valutom prodavati robu i na stranim tržištima bez ikakvih vlastitih gubitaka uz daleko niže ciene, negoli to može činiti država sa zdravom valutom.

Bio bi ipak krivi zaključak, da država izvoznica jeftine robe ima velikih koristi od svoga izvoza. Države sa slabom valutom ili s brzim opadanjem vriednosti novca zbog inflacije redovito moraju mnogo svoje robe izvoziti uz nizke ciene, samo da dobiju što više deviza za kupnju strane robe, koja dolazi na domaće tržište uz vrlo visoke ciene prema vriednosti domaćeg novca. Naročito se iz tih država izvozi i prodaje uz nizke ciene onakva roba, koja je prije bila proizvedena (na pr. strojevi, umjetnički predmeti, slike, tiskane knjige) bez obzira na podrietlo sirovina, ili nova roba, koja se proizvodi iz domaćih sirovina. Iako se budu ciene domaćoj robi povećavale zbog smanjene vriednosti novca, to se u uzpoređivanju vriednosti novca države s nezdravom valutom i države sa zdravom valutom javljaju uviek na međunarodnom tržištu nizke ciene onoj robi, koja potječe iz države sa slabom valutom. Nizka i nestabilna vriednost nezdrave valute stvara ne samo gospodarsko i družtvovno poremećenje unutar države: biedu činovnika, umirovljenika i radnika, propadanje ušteđevina i svih vrsta osiguranja, nego i izcrpljenje prirodnog bogatstva (šuma, ruda) uz prekomjerno uposlivanje i izcrpljenje radne snage. Istina, nezdrava valuta pojedine države redovito je spojena s prividnom golemom zaradom pojedinaca zbog tržno visokih ciena na domaćem tržištu. No jer je takva država prisiljena bacati na strana tržišta uz bezcjenje i prekomjerno velike količine svoje robe, uništava ona sama vriednost svoje stečene i stvorene imovine, stvara nizke ciene rada i svih svojih proizvoda, a s tim osiromašuje posve svoju zemlju i najveći dio svoga pučanstva.

Valutarni d. ne će međutim biti uviek povoljan ni za države sa zdravom valutom. U zemljama s odviše zdravom valutom bit će redovita obratna pojava, da će troškovi domaće proizvodnje biti visoki. Stvarat će se visoki životni standardi. Zbog toga će roba iz država sa zdravom valutom postajati sve skuplja na stranim tržištima, a napose za kupce sa slabom kupovnom snagom.

Da takve države sačuvaju bar kako tako strano tržište od prejake utakmice država s valutarnim d-om, moraju one privremeno prodavati robu izpod proizvodnih troškova ili izvršiti zakonsku devalvaciju svoje odviše zdrave valute. Devalvacijom past će vriednost novca na međunarodnom tržištu, a s tim se i izjednačiti ciene robi. Ne učini li to država s odviše zdravom valutom, morat će primieniti mjere antidumpinga, t. j. morat će na robu iz države s nezdravom valutom odrediti visoke tarifne zaštitne stavove ili stavljati posvemašnju zabranu na uvoz.

ZAKLJUČAK. Pojavljivao se d. bilo u kojem obliku i bilo s kojih razloga, ostat će on i u budućnosti pojava ne samo međunarodne utakmice sa svrhom, da osvaja nova tržišta, nego i sredstvo za jačanje domaće proizvodnje, uposlivanje radne snage te izkorišćivanje sirovina i prirodnih vrela. U vremenima pak gospodarske krize bit će d. jedan od putova, da se takve krize prebrode. Za države pak sa slabom i nezdravom valutom ostaje d. neminovna potreba, da se održi ravnoteža trgovačke i plaćevne bilance, ma i uz cienu osiromašivanja vlastitih državljana te prekomjernog izcrpljivanja i odtuđivanja prirodnih dobara.M. I.