DUMOURIEZ, Charles-François, * Cambrai 25. I. 1739, † Turville-Park (Henley-on-Thames) 14. III. 1823, francuzki vojskovođa. G. 1753—63 služi u vojsci kao častnik, zatim prelazi u tajnu službu i polazi u inozemstvo u povjerljivim misijama. Vrativši se iz Italije podnosi ministru vanjskih poslova Choiseulu izvještaj s priedlogom, da se Francuzka uplete u borbe na Korzici. Choiseul nakon krzmanja prihvati tu osnovu, a sam se D. iztiče u borbama, koje su svršile time, da je Genova ovaj otok odstupila Francuzkoj (1768). G. 1770 boravi u misiji u Poljskoj. Kad je opozvan nakon Choiseulova odstupa, polazi u Hamburg s osnovom akcije protiv Švedske, ali bude ondje uhićen po nalogu ministra d’Aiguillona, odpremljen u Francuzku i zatvoren u Bastilli, odakle izađe nakon šest mjeseci. Poslije toga vraća se u vojnu službu, a njegovo djelo Précis de la défense de la Normandie (1777) pribavi mu zapovjedničtvo tvrđave Cherbourg (1778—88). Na početku revolucije pristaša je Mirabeaua i Lafayettea. Kasnije kao pristaša žirondista i ministar vanjskih poslova (od 15. III. 1792) nagovori Luja XVI., da proglasi rat Austriji i Pruskoj (20. IV. 1792). Dne 13. VI. 1792 postaje ministar rata, ali odstupa već za dva dana. Nakon 10. kolovoza dobiva zapovjedničtvo na ratištu, pobjeđuje kod Valmyja (20. IX) i Jemappesa (6. XI.), poslije čega osvaja Belgiju. Prijatelj je Dantona pa postaje jakobincima sve sumnjiviji. Iza poraza kod Neerwindena (18. III. 1793) bude pozvan na opravdanje u Pariz, ali se ne odazove; kada ministar Beurnonville sa 4 republikanska komesara dođe k njemu u tabor zbog iztrage, D. ih izruči Austrijancima, a i sam prieđe k njima zajedno s vojvodom od Chartresa (kasnijim Luj-Filipom). Od njegovih četa prešlo je s njim tek oko 1500. Ni saveznici ni francuzki emigranti nisu nagradili ovaj čin, pa za D-a počinje sad niz godina emigrantskog lutanja, koje provodi najprije u Njemačkoj pišući brojne političke i vojničke brošure te svoje uspomene, od 1800 u Rusiji i od 1804 u Englezkoj, gdje daje vladi vojničke savjete, osobito za rata u Španjolskoj. Poslije restauracije D-ova se sudbina ne popravlja: Luj XVIII. odbija mu molbu za maršalstvo.

BIBL.: État présent du royaume de Portugal (1766); Mémoires du général D., 2 sv., Hamburg 1794; La Vie et les Mémoires du général D (1822—24).

LIT.: H. Welschinger, Le Roman de D. (1890); J. Holland Rose i A. M. Broadley, D. and the defence of England (1908); Pouget de Saint-André, Le general D. (1914); A. Chuquet, D. (1914).R. M-r.