DUMONT, 1. Albert, * Scey-sur-Saône 21. I. 1841, † Pariz 12. VIII. 1884, francuzki arheolog i organizator sveučilištne nastave u Francuzkoj. Iza svršene sveučilištne naobrazbe polazi u Grčku, gdje se najprije bavi proučavanjem javnoga života stare Atene. Njegovi prvi radovi pripadaju tom području. G. 1875 postaje ravnatelj francuzke škole u Ateni te daje smjer radu u toj školi kao i u jednakoj školi u Rimu. Ubrzo zatim postaje rektor u Grenobleu pa u Montpellieru, a 1879 povjerena mu je organizacija francuzke sveučilištne nastave. Mlad postaje članom francuzke akademije des inscriptions. Osim grčkih starina bavio se i proučavanjem grčke keramike; osobito su ga zanimali nadpisi na grčkim vazama. Za nas je važno, da su ga zanimali još neproučeni stari spomenici sjevernoga diela Balkana, pa je 1876 tiskano njegovo putopisno izvješće francuzkom ministru prosvjete pod naslovom Inscriptions et Monuments figurés de la Thrace. Iza njegove rane smrti izdao je skupne njegove arheoložke i epigrafske radove njegov kasniji nasljednik u francuzkoj školi u Ateni Homolle pod naslovom Mélanges d’archéologie et d’épigraphie (1892). Homolle je Dumontov rad nadopunio novim obsežnim materialom objelodanjenim iza Dumontove knjige. D. je arheoložkoj nauci koristio i time, što je pokrenuo časopise Bulletin de Correspondence hellénique i Bibliothèque des Écoles Françaises d’Athènes et Rome.V. H.

2. André-Hubert, * Liège 15. II. 1809, † Liège 28. II. 1857, belgijski geolog. Kao prof. geologije vrlo je zaslužan za geologiju Belgije, a napose Ardena i Eifela. Uz brojne geoložke napisao je više paleontoložkih i mineraložkih radova. Životno mu je djelo geoložka karta Belgije velike vriednosti; njome je polučio velike uspjehe na tom polju geologije.

BIBL.: Carte géologique de la Belgique en 9 feuilles, Bruxelles 1836—49; Carte géologique de l’Europe, Pariz i Liège 1850; Sur la structure des cônes volcanique de l’Eifel, Bull, de 13 Acad. roy. de Belgique, 1. serija, sv. I., 1855.J. P-k.

3. Pierre-Etienne-Louis, * Ženeva 18. VII. 1759, † Milan 29. IX. 1829, švicarski pisac i političar. Potječe iz francuzke hugenotske porodice. G. 1781 postao je pastor u rodnom gradu, ali je, nezadovoljan s aristokratskim režimom u Ženevi, otišao u Petrograd, gdje je bio pastor ondješnje francuzke kolonije. Odanle ga je lord Shelburne odveo u London kao učitelja svome sinu. U Londonu je D. drugovao sa Sheridanom, lordom Hollandom i Sir S. Romillyjem. S ovim posljednjim bio je 1788 u Parizu, gdje je upoznao Mirabeaua. Po povratku u London surađivao je s Benthamom dotjerujući s formalne strane njegova pravna djela. Francuzko je izdanje spremio kasnije (1802—28). Od ljeta 1789 stalno je u Parizu. Tu surađuje u Mirabeauovu listu Courrier de Provence, a i samom Mirabeauu izrađuje neke govore, kako to tvrdi D. u svom posmrtnom djelu Souvenirs sur Mirabeau et sur les deux premières Assemblées législatives (1832). Nakon pada Napoleonova vratio se u Ženevu i postao članom kantonskog vieća, kojemu je izradio pravilnik. Organizirao je također reformu kaznenog sustava.