DUMONCEAU, Jean-Baptiste, grof de Bergendael, * Bruxelles 1. XI. 1760, † Bruxelles 29. XII. 1821, belgijski vojskovođa. Kao mladi graditelj sudjelovao je u ustanku protiv austrijskog gospodstva u Brabantu, a kad je taj bio svladan, prebjegao je u Francuzku, gdje je stupio u republikansku vojsku. Odlikovao se kod Jemmappesa (1792) i u vojni na Nizozemsku. U vojsci Batavijske republike postao je 1795 general-poručnik. Dne 19. XI. 1799 potukao je Engleze i Ruse kod Bergena. G. 1806 imenovan je zapovjednikom nizozemskog pomoćnog zbora protiv Pruske, 1807 maršalom, grofom Carstva i poslanikom kraljevine Nizozemske u Parizu. G. 1809 pobiedio je Engleze na otoku Walcheren, a 1813 iztakao se u sklopu Napoleonove vojske u bitci kod Pirne. Iste je godine zarobljen kod Dresdena i sliedeće godine pušten na slobodu; 1815 vratio se u Bruxelles, gdje je postao članom Druge komore. Zbog svoga značaja nosio je nadimak »general bez ljage«.