DULJEBI (rus. Dulěbi, češ. Dudlebi, Doudlebi), plemena u starih Rusa, Čeha, Slovenaca i Hrvata, jamačno zajedničkog podrietla.

1. Ruski D. živjeli su na gornjem vislanskom Bugu i Dnjestru, t. j. u Volinju i u iztočnoj Galiciji; na zapadu bili su im Bieli Hrvati, na jugoiztoku Uliči. Sredinom 6. st. ujedinili su brojna plemena slavenskih Anta (v.), među njima i Hrvate, u savez pod knezom Mezamerom. Kad su Avari oko 560 razbili taj savez, stavili su pod svoju vlast i D-e; sjećanje na njihova nasilja, kad bi zimovali po duljebskim selima, sačuvao je ruski Pervončalnaja letopis. Prevladava mišljenje, da je i pojava duljebskog imena na različitim odieljenim stranama u vezi s naletom Avara. G. 583 D. su se, kao i drugi Anti, oslobodili, a posljednji se put spominju među plemenima, koja su s knezom Olegom 907 napala Carigrad; ime D-a uzmaklo je u 10. st. pred novim imenom Volinjana (prema gradu Volinu).

2. U južnoj Češkoj D. su naselili poriečje Vltavina desnog pritoka Malše i vitorazski kraj. Čini se, da je jedna grana (Boletici?) negdje prije 10. st. prešla i u Záchlumí (»Zahumlje«) na lievoj strani gornje Vltave. Poviestna vrela bilježe još u 2. polovici 12. st. plemenski grad Dudleby. Na značenje toga plemena u početcima češke poviesti upućuje viest u arapskog pisca Masudija, koji podkraj 10. st., kad su D. bili pod vlasti kneza Slavnika, spominje državu Dúlába s navodnim vladarom Vandž-slafom (Václavom). I danas još neka fizička, folklorna i jezična obilježja razlikuju potomke starih D-a od drugih Čeha; njihovo narječje »pokazuje najveću starinu«.

3. Na slovenskom jezičnom području postojala je u 9. st. karantanska župa Dudleipa (Dudleipin od 9.—11. st.) na gradačko-lipničkom polju u srednjoj Štajerskoj. Ondje se na mjestu današnjeg naselja St. Margareten (kod Lebringa) dizao i grad Dudlebi, po kojem je župa prozvana. Za kneza Kocelja († 874) ona je kao grofovija bila pridružena donjopanonskoj marki. Tragove duljebskog imena sačuvali su neki mjestni nazivi i izvan stare župe (na pr. Dulieb kraj Spitala u Koruškoj).

4. U križevačkoj županiji, između Vrbovca i Rakovca, navodi se u vrelima od 1244 dalje ime rieke i močvare Dulebska (Dulebzka, Dulypchka, Delebske); to su ime do danas zadržali selo i rječica u istom kraju, a nesumnjivo potječe od imena D-a, koji su ondje nekad živjeli. Mjestni naziv Duliba ne može se dovesti u vezu sa starim D-ma; to je prvobitno samo morfoložki pojam, koji u našem kršu označuje vrstu zatvorene udubine (→ duliba).

Značajna je pojava, da se imena D-a i Hrvata uviek javljaju u neposrednom susjedstvu. »Pleme D-a sjedi u Češkoj pored Hrvata; stara grofovija Dudleipin u srednjoj Štajerskoj obuhvata u svojim granicama također Hrvate, a u koruškoj Hrvatskoj imamo Duljeba. Čini se dakle, da je avarska navala stigla Duljebe u vrieme, kad su stajali u tiesnoj vezi s Hrvatima« (Hauptmann).

LIT.: L. Niederle, Slovanské starožitnosti II.—IV., 1906—25; V. Novotný, Češké dĕjiny I./l., 1912; J. Braniš, Osidleni Doudlebska, 1911; Lj. Hauptmann, Mejna grofija spodnjepanonska, Razprave Znanstvenega družtva I., Ljubljana 1923; Isti, Seoba Hrvata i Srba, JIČ III., 1937; F. Šišić, Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara, Zagreb 1925.J. Š-k.