ALITERACIJA je pjesnički ukras govora (figura), kod kojega se sve riječi ili više glavnih riječi u rečenici (stihu) počinju istim suglasnikom (konsonantom). Akustički dojam toga nije uvijek jednak, te na pr. u poznatom stihu nar. pjesme »Vojsku kupi Kulin Kapetane« ponavljanje slova »k« očito nije nikakav namjerni ukras, nego slučajno podudaranje, dok bi pravi primjer aliteracije bio stih: »Svaka zvijezda svojim svijetlom sijeva« (Preradović), gdje glas »s« pojačava dojam blistanja svijetla. U staroj germanskoj, a po tom i njemačkoj (althochdeutsch) junačkoj poezji zamjenjuje aliteracija na neki način srok (Stabreim), jer isticanjem konsonanata stvara dojam junaštva, čvrstoće. Richard Wagner obnovio je taj postupak u pojedinim stihovima svoje muzičko-dramske tetralogije Der Ring der Nibelungen (Prsten Nibelunga).