DUKAT, Vladoje, * Zagreb 10. XII. 1861, † Zagreb 12. XI. 1944, književnik. Pučku školu učio u Zagrebu, gimnaziju u Zagrebu i Varaždinu, sveučilište (klas. filologija i slavistika) u Beču i Zagrebu. Služio je kao profesor od 1883 u Zagrebu, Osieku i Karlovcu. Od 1904 bio je referent kod hrv.-slav. zem. vlade, odjela za bogoštovlje i nastavu, pa ravnatelj gornjogradske klas. gimnazije u Zagrebu (1908— 1922) te nadzornik za srednje škole. Umirovljen je 1925. Pozna sve važnije evropske jezike. Putovao je Njemačkom, Švicarskom, Belgijom, Francuzkom, Italijom, a u više mahova po nekoliko mjeseci boravio u Englezkoj.

D. je iztaknuti znanstveni školski radnik. Napisao je velik broj naučnih razprava s područja hrvatske književne poviesti, hrvatske kulturne poviesti i hrvatskoga jezika, a ujedno se dodirivao različitih pitanja nekih evropskih književnosti i školstva.

D. je od 1908 bio dopisni, a od 1929 pravi član Jugoslavenske, zatim Hrvatske akademije. U hrvatskoj znanosti i kulturnom životu ima plodni njegov rad jasno obilježje. S velikom savjestnošću i neumornim traganjem za biografskim i bibliografskim podatcima D. je uspio osvietliti mnogobrojne strane novije hrvatske kulturne prošlosti i ujedno pružiti zaokružene slike mnogih slabije poznatih hrvatskih književnika (Adam Filipović Heldentalski, Juraj Malevac, opat Krizmanić). S druge je strane — sa širokim poznavanjem evropskih književnosti — tražio njemačke, fraucuzke, englezke i t. d. uzore hrvatskih pisaca pronalazeći u motivima, stilskim obilježjima i t. d. zajedničke crte, po kojima se hrvatska književnost veže uz slične pojave istih razdoblja u Evropi (Nemčić, Jurković, Korajac). Osobito su značajni njegovi radovi o kajkavskoj književnosti; u njima su oživljeni i ljudi i sredina, u kojoj su radili, i ujedno je kajkavska književnost shvaćena kao organska cjelina. Dukatove Slike iz englezke književnosti prvi su i dosad jedini obširniji hrvatski prikaz englezke književnosti. Njegove radnje iz leksikografije pisane su također sa širokoga književnog stajališta: u njima su stariji hrvatski rječnici prikazani s obzirom na pitanje jezičnog izraza. — Cjelokupni vrlo obilni Dukatov rad, krcat važnim pojedinostima, pouzdan i u sitnicama, a širok po vidicima, sačinjava jednu od trajnih tekovina suvremene hrvatske nauke o književnosti. Definitivan u mnogim svojim stranama, a djelujući kao poticaj drugima on je ujedno primjer neobične žilavosti, jer se razvijao u razdoblju od preko 50 godina.

BIBL.: U zasebnoj knjizi: Slike iz povijesti engleske književnosti (Zagreb 1904). — U NVj O Herondinim mimijambima (V, 1897), Bakhilid (VII, 1899), O Vrazovim pjesničkijem prijevodima s engleskoga (IX, 1901), Badalićev prijevod Shakespeareova »Koriolana« (X, 1902), Miltonov »Paradise lost« u kajkavskom prijevodu Krizmanićevu (X, 1902), »Robinson Crusoe« u hrvatskim prijevodima (XI, 1903), Dva latinsko-hrvatska udžbenika XVIII. vijeka (XII, 1904), Dvije tri o »Korijenima latinskoga jezika« (XIV, 1906), Iz naše stare gimnazije (XXIX, 1921), Iz povijesti našega školstva (XXX, 1922), Tri pisma Tomaša Mikloušića (XXXI, 1923), Adam Alojzije Baričević i Mihajlo Denis (XXXI, 1923), Iz povijesti hrvatskoga školstva. Josip Paszthory (XXXI, 1923), O Jurju Habdeliću (XXXII, 1924), O izvorima Jambrešićeva rječnika (XXXIII, 1925), Tomaša Mikloušića rad oko kalendara (XXXIII, 1925), Profesor Jakov Čičigoj i njemački pjesnik Robert Hamerling (XXXIV, 1926), Hrvatska kajkavska književnost (XXXV, 1927), Sušnik ili Jambrešić (XXXV, 1927), Ante Kovačić i profesori (XLVIII, 1940). — U Narodnoj Starini: Iz povijesti hrvatskoga kalendara (II, 1924), Martin Sabolović (II, 1924), Korespondencija Abrahama Penzela i Adama Baričevića (III, 1925), Napuljska »Arcadia Reale« i Adam Baričević (III, 1925), Sličice iz zagrebačkoga »high life« u XVIII. vijeku (IV, 1926), Prilozi za povijest kulture u Hrvatskoj u XVII. vijeku (VII, 1928). — U Školskom Vjesniku (Sarajevo): Srednje škole u Engleskoj (III, 1896), Nekoliko riječi o Gouinovoj metodi (IV, 1897), Bunyanov »Pilgrim’s Progress« (V, 1898), Dvije enciklopedističke škole XVII. vijeka (VII, 1900), Neke shakespearske reminiscencije u Demetrovoj »Teuti« (VIII, 1901), Olakšice u francuskoj sintaksi i u francuskom pravopisu (VIII, 1901), Dvije tri o Kunićevoj »Latinskoj slovnici za bosansku mladež« (IX, 1902). — U Jugoslavenskoj Njivi: Engleska književnost (IV, 1920), Spomeni Vincentija Kalafatića (VI, 2, 1922), Kulturne sličice iz Hrvatske XVIII. vijeka (VII, 1, 1923), Jakov Lovrenčić u vatri polemike (VII, 2, 1923). — U Svetoj Ceciliji: Dvije tri o božičnim pjesmama (XVII, 1923), Još nešto o božičnim pjesmama (XVIII, 1924). — U kalendaru Jeka od Osijeka: U spomen Mate Topalovića (1920). — U Radu: Jambrešićev Lexicon latinum (162, 1905), Hrvatske preradbe Grigelyevih Institutiones Grammaticae (172, 1908), Život i književni rad Ivana Krizmanića (191, 1912), O našijem humoristima: Antunu Nemčiću, Janku Jurkoviću i Vilimu Korajcu (197, 1913), Književno-prosvjetni rad Adama Filipovića Heldentalskoga (203, 1914), Fra Grgo Martić i Vilim Korajac (206, 1915), Pater Gregur Kapucin (Juraj Malevac), kajkavski književnik XVIII. vijeka (207, 1915), Dvije tri o književnom radu Požežanina Antuna Nagya (214, 1916), Lovrenčićev »Petrica Kerempuh« (220, 1919), O književnom i naučnom radu Adama Alojzija Baričevića (224, 1921), Izvori Belostenčeva »Gazophylacium latino-illyricum« (227, 1923), Rječnik Fausta Vrančića (231, 1925), O kompoziciji i vrelima Belostenčeva »Gazophylacium« (235, 1928), Dubrovačko izdanje Dellabellina »Dizionario« (237, 1929), Korespondencija Adama Alojzija Baričevića (243, 1932), Rječnik Mažuranića i Užarevića (257, 1937), Nemčićev »Kvas bez kruha« ili »Tko će biti veliki sudac« (269, 1940), Bilješke uz Nemčićeve »Putositnice« (273, 1942), Ivan Trnski i Šulekovi rječnici (277, 1943). — U Građi za povijest književnosti hrvatske: Prilozi ka biografiji Jurja Habdelića (7, 1912), Habdelićev »Syllabus« (7, 1912), Jedno pismo Katančićevo (7, 1912), Jedno pismo Kurelčevo (7, 1912), Krizmanićev prijevod »Izgubljenoga raja« (8, 1916), Pismo Josipa Pavlovića Lučića pisano Matiji Petru Katančiću (9, 1920), Prilozi za biografiju Frana Kurelca (10, 1927). — U Ljetopisu Hrvatske akademije: Nekoliko dodataka k raspravi »Život i književni rad Ivana Krizmanića« (31/II, 1916), Jedan domaći plagijat iz XVIII. vijeka (32/I, 1917), Kercselichiana (32/II, 1917), Mundiov »Freihafen« i opat Krizmanić (34, 1920), Prinosi za biografiju Andrije Jambrešića (34, 1920), Vergilije kod Hrvata (44, 1932), Uz raspravu »Korespondencija A. A. Baričevića« (46, 1933), Đuro Körbler (47, 1934). — U Prilozima za književnost, jezik, istoriju i folklor (Beograd): Voltićev »Ričoslovnik« (IX, 1929), Dvije tri o starim srpskim prijevodima iz Vergilija (XII, 1932), Richter-Ballmann-Fröhlichov rječnik (XIII, 1933). Dositej Obradović u Zagrebu (XIV, 1934), O životu i književnom radu Rudolf a Fröhlicha-Veselića (XVI, 1936), Moje uspomene na Lazu Kostića (XIX, 1940), Slovenačke riječi u Šulekovu rječniku (XVIII, 1938. — U Zborniku Josipa Dobrovskoga (1929): Dobrovský i Hrvati.

Uz izrazito znanstvene radove napisao je D. brojne članke i bilježke književno-poviestnog, kulturno-poviestnog, pedagožkog i kritičkog značaja i objavio ih u različitim časopisima (Vienac, Život, sarajevska Nada, Savremenik, Jugoslavenska Njiva, Hrvatska Revija, NVj i t. d.). Objavljivao je književne, kulturno-poviestne i putopisne feljtone u Narodnim novinama (1897—1906). Prevodio je s francuzkoga i englezkoga jezika za časopise. ZB izdala je njegov prievod Indijske džungle od Rudyarda Kiplinga. S Ferdom Ž. Milerom uređivao je omladinski list Pobratim (1906—1914). Od 1930 uređuje Bulletin international Hrvatske akademije. Uredio je Čitanku iz englesko-američke i skandinavske književnosti (Zagreb 1903), priredio treće izdanje Putositnica Antuna Nemčića Gostovinskoga (Zagreb, HIBZ 1942) i Sladki naš kaj, Ugledi iz stare kajkavske književnosti (Zagreb, HIBZ 1944).

LIT.: A. Musić (Ljetopis HA, sv. 42, 1928/9); P. Tijan (Književni Tjednik, br. 9, Zagreb 1942).A. B-c.