DUKAT je mletački zlatni novac kovan od 1284 (dužd Ivan Dandolo) do pada Venecije 1797. Austrija je nastavila njegovo kovanje do 1835 s likom zadnjega dužda Lod. Manina. D. ima na averzu lik sv. Marka, koji klečećem duždu predaje zastavu, znak vlasti, a na reverzu je lik Isusov i unaokolo nadpis: SIT T(ibi) XPE(Christe) DAT(us) Q(uem) TU REGIS ISTE DVCAT(us) (= Neka je Tebi, Kriste, posvećeno ovo vojvodstvo, kojim Ti vladaš). Po zadnjoj rieči u nadpisu nazvan je taj zlatnik ducatus, dukat. Ima za ovaj novac još i naziv zecchino, cekin po kovnici novca (tal. la zecca) u Mletcima. Zbog svoje stalno jednake težine (3.59 g) i kroz stoljeća nepromienjene odlične finoće ziata (965—976 tisućina) mletački je dukat postao omiljelo platežno sredstvo po čitavoj Evropi i na Iztoku. — Nekada su zbog svoje solidne sadržine bili na glasu cekin grada Milana i cekin Firence s ljiljanom kao grbom (gigliato, florenus) te od čistog zlata kovani rimski ducato d’oro, koji je oko 1450 nazvan cekinom. Od slabijeg su zlata bili napuljski zecchino, turski i egipatski fundukli. Po ugledu na firentinski floren kovali su hrvatsko-ugarski kraljevi u 14. stoljeću zlatne forinte (Karlo Robert I Ludovik Vel.). Hrvatski se narod kroz vjekove služio inozemnim zlatnim novcem pa je za njega stvorio različita imena kao: rušpa, rušpija, mletčanin (za venecijanski), madžarija (za madžarski), krilaščić, žućak, žutica (za austrijski, severin i seferin (souverain d’or, sovrano). Od naših narodnih vladara kovao je samo bosan. kraj Stjepan Tomašević (1461—1463) zlatni novac, i to četverostruki dukat (1405 g.). U hrvatskoj je numizmatici pod nazivom dukat poznat i krupan srebrni novac, vriedan 40 dinarića, što ga je Republika dubrovačka kovala 1723 i 1797 (v. Dubrovnik, 10. Dubrovački novci).

LIT.: Papadopoli, Le monete di Venezia I, Mletci 1893, 123; Réthy, Corpus nummorum Hungariae II, 8 i 12; Rengjeo, Zlatni novac bos. kralja Stjepana Tomaševića, Sarajevo 1937.I. R-o.