A - Elektrika (Svezak I - Svezak V)
A  B  C  Č  Ć  D    Đ  E 
Prelistajte enciklopediju
Natuknica: Dukas, Paul
Svezak: 5
Stranica: 419
Vidi na enciklopedija.hr:
Dukas, Paul

DUKAS, Paul, * Pariz 1. X. 1865, † Pariz 17. V. 1935, jedan od najiztaknutijih francuzkih skladatelja novijega vremena. Na parižkom konzervatoriju bio je učenik Mathiasa (glasovir), Duboisa (harmonija) i Guirauda (kompozicija). Od 1909 bio je profesor orkestralnog odjeljenja parižkog konzervatorija, a od 1926 profesor kompozicije na École normale de musique u Parizu.

D. je majstor instrumentalnog stila i orkestralne koloristike te ide među najoriginalnije predstavnike francuzke simfonijske škole. Njegova je glasba blistava, uviek tehnički i formalno na visini, pretočena jakim melodijskim osjećanjem. D. je kao vrlo uvaženi kritičar surađivao u mnogim listovima, a vršio je velik utjecaj na mladu francuzku školu i druge strane glasbenike (Albeniz). Instrumentirao je Guiraudovu operu Frédégonde i revidirao zajedno s Bordesom i Doretom Rameauova djela za kritičko izdanje.

Skladbe: za orkestar: simfonija u C-duru, simfonijske pjesme L’apprenti sorcier (prema Goetheovoj baladi »Der Zauberlehrling«), Simfonijski triptih, nadahnut Shakespeareovom »Burom«; ouverture: Le roi Lear, Goetz von Berlichingen, Polyeucte; scenska djela: lirska drama Ariane et Barbe Bleue (tekst od Maeterlincka — uz Debussyjevu »Pelléas et Mélisande« majstorsko djelo suvremenog opernog stvaranja), balet La Péri (zapravo simfonijski spjev); za glasovir: sonata u es-molu Variations, interlude et finale sur un thème de J. Ph. Rameau, Prélude élégiaque; za pjevanje i glasovir: Vocalise; za zbor i glasovir: Vilanelle; transkripcije i dr.

LIT.: G. Samazeuilh, P. D., Pariz 1913; O. Séré, Musiciens français d'aujourd’hui, Pariz 1911; A. Coeuroy, La musique franç. moderne, Pariz 1922; A. Cortot, La musique franç. de piano II., Pariz 1932.S. S-i.