DUKA, Peter de Kadár, barun, * Osiek 1756, † Beč 29. XII. 1822, austrijski general. Podrietlom je iz grčke porodice, koja je na početku 18. st. preko Srbije došla u Hrvatsku i nastanila se u Osieku. Svršivši inženjersku akademiju u Beču posvetio se vojničkoj službi i s uspjehom sudjelovao u turskom ratu 1788—91. Kao član austrijskoga glavnoga stožera u Nizozemskoj iztakao se 1793 u borbama s francuzkim četama kod Famarsa (nedaleko Bruxellesa), Berlaimonta na Samorei i Maubeugea. G. 1794 borio se kod Landrecyja i Charleroya, a 1795 kod Mannheima. Kad je 1796 poslan u Italiju kao glavar glavnog stožera vojske protiv Napoleona, njegovo je ratno umieće zatajilo; nije uspio Mantovu osloboditi obsade. Za ponovnog rata s Francuzkom 1799 pridonio je pobjedi kod Stockacha. Od 1805 do kraja života bio je zapoviedajući general u Banatu (Temešvar), ali je uzto vršio različite važne misije uživajući osobito povjerenje kralja Franje I. Sudjelovao je zatim u oslobodilačkim ratovima 1813/4, a 1814 poslan je u Lusigny, da sklopi primirje s carem Napoleonom. Poslije 1815 postao je tajni savjetnik i član državnog vieća za unutrašnje poslove, zbog čega je često dolazio u Beč, gdje je i umro. D. je odlikovan mnogim visokim odlikovanjima, a god. 1816 obdario ga je kralj vlastelinstvom Kadár u Banatu.I. P-ć.