DUILIJE, Gaj (C. Duilius), rimski vojskovođa, potomak stare plebejske porodice. G. 260 pr. Kr. vodio je kao konzul neko vrieme operacije rimske vojske protiv kartažke na Siciliji. Pošto je drugi konzul Scipion kod Lipara izgubio dobar dio mornarice, a i sam bio zarobljen, preuze D. zapovjedničtvo nad ratnom mornaricom, koja je tek nedavno bila uređena i popunjena. Znajući, da ona nije dorasla kartažkoj ni po broju lađa ni po vještini i izobrazbi posade počevši od zapovjednika do mornara, dade na rimskim brodovima načiniti jednu napravu, neke vrsti mostić, kojim bi se neprijateljski brod zakvačio i privukao uz rimski tako, da bi legionari-pješaci, ukrcani na brodovima, mogli stupiti u borbu s posadom kartažkih lađa. Kad je nato došlo do sukoba rimske i kartažke mornarice kod Mila na SI Sicilije, upotriebi te naprave, i 100 rimskih lađa pod njegovim zapovjedničtvom porazi 120 kartažkih pod zapovjedničtvom admirala Hanibala (260). Bila je to prva pomorska pobjeda Rima. Zatim D. uze opet zapovjedničtvo nad rimskom vojskom na Siciliji, oslobodi Segestu i zauze Macelu, a 259 proslavi sjajan triumf, prvi triumf zbog pobjede na moru. Jedan dio pliena upotriebi za gradnju hrama Janu, bogu izumitelju lađa, na foru Olitoriju. U čast D-a i te pobjede dade rimski narod podignuti spomenstup izkićen kljunovima zaplienjenih kartažkih lađa; vjerojatno se na stupu nalazio kip D-ev. Nadpis, koji slavi ovu pobjedu, iz kasnijeg je vremena. Osim triumfa počasti senat D-a doživotnim pravom, da ga navečer prate bakljonoše i jedan frulaš. G. 258 bio je D. cenzor i 231 diktator za provođenje izbora.

LIT.: E. Pais, Storia di Roma durante le guerre puniche I., Rim 1927; O. Meltzer, Geschichte der Kartager II., Berlin 1896; PWR V., s. v. Duilius.G. N.