ALIFATSKI SPOJEVI. Izgradnja se organskih spojeva osniva na četverovaljanosti ugljikovih atoma i na sposobnosti tih atoma, da se mogu vezati u lance i prstene. Tako nastaje velik broj organskih ili ugljikovih spojeva. To svojstvo međusobnog vezanja atoma imaju drugi elementi tek u ograničenom opsegu (na pr. silicij, dušik). Spojeve ugljika s otvorenim lancima zovemo alifatskim ili masnim spojevima za razliku od spojeva sa zatvorenim lancima, koje zovemo cikličkim. Alifatski su spojevi dobili ime prema grčkoj riječi aliphas »mast«, jer među njih ubrajamo i prirodne masti. Tri su niza alifatskih spojeva: parafini, olefini i acetileni. Parafini su zasićeni spojevi, jer imaju maksimalni broj atoma vezanih na ugljike u lancu. Prvi se član parafina zove metan CH₄, zato se spojevi odvedeni od njega zovu i metanovi derivati. Olefini (etileni) i acetileni su nezasićeni spojevi, jer imaju dvostruke, odnosno trostruke veze između C-atoma u lancu i manji broj vezanih atoma, odvode se od etilena CH₂ = CH₂ i acetilena CH ≡ CH. Alifatski ugljikovodici imaju općenite formule: parafini C_n H_2n+2, olefini (etileni) C_n H_2n i acetileni C_n H_2n-2.