ALI-DEDE (Alaud-din, sin Mustafin) iz Mostara, pisac mnogih rasprava iz područja mistike i drugih islamskih teoloških nauka na arapskom i turskom jeziku. Pripadao je halvetijskom redu derviša, koji je primio od glasovitog Šejh Muslihudina sina Nurudinova. Kad je 1566 umro pod Sigetom Sulejman Veličanstveni, sagrađen je tu mauzolej i derviški samostan (hanikah), a Ali-dede postavljen šejhom, te mu se stoga i pridaje naziv »Šejhut-turbe«. Svi suvremenici ističu njegovu pobožnost, učenost i ugled, koji je uživao kod svakoga. U najpoznatijem mu djelu Muhadâretul-evâil obrađuje s povijesne strane događaje, koji su se po prvi put na svijetu dogodili (na pr. kada se po prvi put na svijetu javlja pismo, kada knjiga i t. d.). U djelu Es’iletul-hikem (Pitanja mudrosti) daje odgovore na 360 vjerskih pitanja. Oba su djela štampana u Kairu. Osim njih napisao je još šest rasprava vjerskog sadržaja. Umro je nenadno na vojni na pusti Gyula 1598 i pokopan kod Sigeta.

LIT.: Handžić, Književni rad bos.-herc. muslimana, s. 28—29 i 46—47.