ALHAMBRA (arap. Kal’at al Hamrā’ »crveni dvor«), čuveni spomenik islamskoga graditeljstva na jednoj pećini kraj Granade u Španjolskoj, sagrađen u 13. i 14. st. U današnjem svom stanju (mnogi su dijelovi porušeni poslije 1492) sastoji se od niza dvorana raspoređenih uokolo dvaju dvorišta: Patio de los Arrayanes ili de la Alborca (Dvorište mirta ili ribnjaka) i Patio de los Leones (Lavlje dvorište). Iz prvoga se ulazi kroz malo predvorje u Sala de los Embajadores (Dvorana poslanika), iznad koje se diže toranj Comares. Uokolo Lavljega dvorišta (koje je nazvano po dvanaest crnih mramornih lavova, što nose veliku alabastrenu školjku vodoskoka) nalaze se najraskošnije i najbolje uščuvane dvorane: Sala de las Dos hermanas (Dvorana dviju sestara), Sala de los Reyes (Dvorana kraljeva) i Sala de los Abenserrajes (Dvorana Abenseraža, »sinova svijetla«, čuvenoga maurskog plemena). Stijene su ovih dvorana bogato ukrašene modrim pločama (t. zv. azulejos) i dekoracijom od štuka. Na vijencima i letvicama, koje odvajaju pojedina zidna polja, prepleću se u zakučastim arabeskama stihovi iz Kur-ana i arapskih pjesnika. Kao kod gotovo svih islamskih građevina sastoje se i ovdje oni dijelovi zgrade, koji ne nose teret, od drvenih greda, dasaka i klada, prekrivenih betonu sličnom žbukom od sitnog kamenja, vapna i gline. Lukovi, svodovi i stropovi izvedeni su od sadre i pričvršćeni gvozdenim kukama na posve konstruktivne dijelove. Uz Alhambru gradio je car Karlo V. svoju palaču, koja nije dovršena, najstariji spomenik španjolske visoke renesanse. Gradili su je od 1526 do 1550 Pedro Machuca i njegov sin Luis.

LIT.: W. Irving, The Alhambra. London 1896; R. Borrmann, Die Alhambra, Berlin 1900; H. Saladin, L’Alhambra de Grenade, Pariz 1926; M. Gomez Moreno, The Alhambra, Barcelona 1927; L. Adler u Wasmuths Lexikon der Baukunst, I., Berlin 1929. A. Sch.

Na mjestu Alhambre stajala je već od 9. do 12. st. utvrda. Kada je Muhamed Ibn Jusuf al-Ahmar od porodice Banu Nasr pobijedio svoje protivnike, osnovan je u Granadi nezavisni emirat, koji je nakon pada dinastije Almohada (1232) ostao kao jedina arapska država u Španjolskoj. Time je porasla važnost Granade i Alhambre, koju spomenuti Muhamed učini svojom rezidencijom. On je gradnjom započeo, a nastavili su rad njegovi nasljednici iz dinastije Nasrida. A. je stradala više puta. G. 1591 je u njoj eksplodirao barut, a 1812 su je opljačkali Francuzi. Ono ostataka te veličanstvene građevine, što je preostalo kroz stoljeća, uživalo je pažnju samo nekih španjolskih vladara. Do polovine 19. stoljeća služila je kao državni zatvor, a od 1930 je državni muzej. V. B-ć.