DRAGIĆEVIĆ, 1. Mijo, * Vrgorac (jamačno) 1745, † Makarska 19. II. 1790, franjevac. Izdao je Ofičice B. D. Marije (Stulli) i Izpitanja svaru sveti redova i sakramenata (Mletci 1779, 2. izd. Zadar 1800), kompilirani priručnik pastoralnog bogoslovlja u obliku pitanja i odgovora. Jamačno je sudjelovao u radu dalmatinskih gospodarskih akademija, kad je napisao Saggio sopra la moltiplicazione della specie bovina nella provincial di Dalmazia (Nuovo giornale d’Italia 1791), što je odgovor na vladinu anketu od 1789, na koju su odgovarali sličnom razpravom i Toma Čulić i Julije Bajamonti (Valentinelli).

LIT.: K. Balić, Kroz Marijin perivoj, Šibenik 1931.V. Š.

2. Pavo, * Međugorje 14. XII. 1882, franjevac, profesor bogoslovije. Srednju je školu svršio na Širokom Briegu, fizofiju na Humcu kraj Ljubuškoga, bogosloviju u Mostaru, Parmi i Rimu. Stupio je u franjevački red 1900, a za svećenika ređen 1905. U Rimu je učio poviest (1905—08) te bio profesor poviesti na franjevačkoj bogosloviji u Rimu (1908—09), na franjevačkoj gimnaziji na Širokom Briegu (1909—27), zatim župnik u Jablanici (1927—34), gvardian na Širokom Briegu (1934—35), profesor crkvene poviesti i patrologije na franjevačkoj bogosloviji u Mostaru od 1935. Suradnik je Hrvatske Enciklopedije. Pisao je različite ocjene i prikaze u novinama i časopisima.

BIBL.: Postanak i razvitak franjevačke gimnazije na Širokom Brijegu, Mostar 1918; Život i rad o. fra Martina Mikulića, Almanah Hrvatska Duša 1923.M. Vu.