ALEXIS, 1. Paul, * Aix 16. VI. 1847, † Levallois-Perret 22. VII. 1901, francuski romanopisac i dramatik. Učenik je Zolina naturalizma. Propagira ideje učiteljeve u dramama: Celle qu’on n’épouse pas (Ona, koju čovjek ne uzima za ženu, 1879); Monsieur Betzy, 1890 (s O. Méténierom); La Provinciale (Provincijalka, 1893 s Giacosom). Pisao je romane: La fin de Lucie Pellegrin, 1880, Le Journal de M. Mure, 1880 i novelu Après la bataille (Iza bitke) i dr. Knjiga Emile Zola, 1882, obrana je i tumač Zolina rada.

LIT.: G. Lecomte, Une époque littéraire: P. Alexis et le naturalisme, La Grande Revue, 15. VII. 1905. D. Št.

2. Willibald (pseudonim Wilhelma Häringa), * Breslau 29. VI. 1798, † Arnstadt 16. XII. 1871, njemački pisac romana, nasljedovalac Waltera Scotta. Njegovi veliki kulturno-historijski romani iz prošlosti Branibora opisuju borbe novonadošlih Hohenzollerna s plemićima i građanima starosjediocima sve do bitke kod Jene 1806. Odlikuje ih kulturno-historijska vjernost i obilje misli. U opisima običaja prošlih vjekova nenatkriljen, kao i u karakteristici znamenitih ljudi i u crtanju krajolika. Uvijek je zoran. Spomena vrijedni romani Cabanis (vrijeme Fridrika Vel.), Roland v. Berlin (borbe grada Berlina s izbornim knezom Fridrikom u 15. st.), Die Hosen des Herrn von Bredow (doba vitezova otimača, s lijepim opisom, nastalim pod dojmom hrvatske narodne pjesme Hasanaginica), napokon roman Ruhe ist die erste Bürgerpflicht (invazija Napoleonova). G. Š.