ALEXANDRESCU, Grigore, * Târgoviste (Vlaška) 1814, † Bukurešt 1885, gdje su ga odgojili francuski učitelji prema ukusu francuskih klasika Boileaua i La Fontainea te romantičara Lamartinea. U duhu Lamartinea pisao je melankolične meditativne i ljubavne pjesme, od kojih je važna Rugăciune (Molitva). Kao francuski romantičari (Hugo na pr.), i on se zanosi idejama općega bratstva. U ovome pravcu značajna je njegova pjesma Anul (Godina) 1840. Poput ostalih rumunjskih preporoditelja piše i on epske pjesme historijske sadržine, od kojih je najvažnija Umbra lui Mircea la Cozia (Mirčina sjena u Kozjoj), u kojoj evocira vlaškog vojvodu Mirču, kako se bori zajedno s križarima protiv Turaka kod Nikopolja u Bugarskoj. Ugledajući se u Boileaua piše poslanice i satire, u kojima šiba griješke bukureštanskih salona svoga vremena. U pričama (fabulama), koje piše u La Fontaineovu stilu, prikazuje pod likom životinja karakteristične tipove iz suvremenoga bukureštanskog društva.

LIT.: P. Haneş, Histoire de la littérature roumaine, Pariz 1934, str. 90—93; E. Lovinescu, Grigore Alexandrescu, viaţa si opera lui, 2. izd., Bukurešt 1925.