ALEŠOVEC, Jakob, * Skaručina 24. VII. 1842, † Ljubljana 17. X. 1901, slovenski humorista i pučki pisac. Sin siromašnog seoskog zanatlije, nije u životu doživio ništa dobro, pa je i svršio u ljubljanskoj ubožnici. Kako nije svršio gimnazije, postao je pučkim učiteljem, a poslije toga novinarom. Isprva je surađivao kod njemačkih pokrajinskih novina i pisao njemačke pripovijesti i glume, dok se u njemu nije probudio slovenski narodni duh. U humorističko-satiričkom listu Brencelj (Stršen) napadao je 1869—1885 drastičnom riječju i slikama kranjsko nijemstvo i »nemškutarstvo« (lažinijemstvo). Napisao je niz pučkih pripovijesti ozbiljnog i humorističkog sadržaja. Među ovima imaju historičku i literarnu vrijednost ove: Ljubljanske slike, ogledalo ljubljanskih ljudi pod sitnozorom, 1879, i Kako sem se jaz likal (Kako sam se obrazovao), pripovijest slovenskoga patnika, 1884. Alešovec je imao sva svojstva pravoga humoriste: naročito je znao crtati sitni, svagdašnji život. Ipak u njegovim djelima nema topline srca, ni etičke dubine. Suviše se u njima osjeća okretan novinar, koji ne stvara iz unutarnje pobude, nego iz potrebe za zaradom. Ni sudbina života nije mu bila sklona. Već od đačkih dana progonila ga je kratkovidnost, dok nije oslijepio i punih 15 godina bio potpuno slijep i stoga bez krova i kruha. U čednom broju slovenskih humorista pripada mu časno mjesto.

LIT.: Slovenski biogr. leksikon, I., 6—7.