ALESSANDRIA, talijanski grad u zapadnom dijelu Padske nizine, osnovan 1168 kao tvrđava Lombardije proti Caru Fridriku I. i prozvan po papi Aleksandru III., izgrađen na sastavu rijeka Tanaro i Bormida, i danas veoma jaka tvrđava Italije, koja brani prijelaz preko Apenina u Genovu. Ima živahnu industriju strojeva, pokućstva i tkanina (šeširi Borsalino), i još življu trgovinu s dva godišnja sajma, koji se odavna mnogo posjećuju, a prometnu mu važnost daju željezničke veze na sve strane (Milan, Piacenza, Genova, Savona, Brà i Turin). Od osnutka do 1522 bijaše A. slobodna gradska republika, a onda ju je vojvoda Sforza ujedinio s Milanom. G. 1713 došla je pod kraljevinu Sardiniju. Za napoleonskih ratova osvoji je 1799 Suvorov, a slijedeće godine Napoleon u njoj sklopio primirje s Melasom. Važna je bila i u vrijeme talijanskih ratova za oslobođenje i ujedinjenje. Ovdje je 1859 bio glavni stan Napoleona III. Danas se grad proširio znatno preko starih zidina. Broji oko 50.000, s okolicom i 80.000 stan., a glavni je grad i istoimene pokrajine, koja zaprema 800.000 stan. na 5079 km2. Među građevnim spomenicima grada ističu se crkve (S. Maria di Castello, sv. Roka i katedrala), vijećnica, prefektura i knjižnica.