ABHAZI (domaće ime Afs), malen narod na istočnoj obali Crnoga mora, između rijeke Oshari i Gagri. Ima ih svega oko 85.000 duša, većim dijelom muslimanske vjeroispovijesti, a manjim kršćanske. Sudeći po jeziku mogli bi biti u daljnoj vezi s Baskima. Imadu vrlo razvijene narodne običaje; posebno je zanimljiv običaj davanja djece na odgoj u prijateljske kuće (atalik). Srodstvo, koje se tako stekne, jače je od krvnoga srodstva. Njihov je jezik dijalekat kavkaske jezične grupe, a napose karakterizira abhaski jezik pojava jednosložnih riječi. Često jedan konsonant čini posebnu riječ (š »kuhati«). A. jezik nema posvojnih pridjeva, nego se služi prefiksima (s-ab »moj otac«; h-ab »naš otac«), a isto tako nema upitnih i odnosnih zamjenica (→ Kavkaski jezici).

LIT.: A. Schiefner, Ausführlicher Bericht über des Generals Baron Peter von Uslar Abchazische Studien, Petrograd, 1863; Peter v. Uslar, Abchaskij jazyk, Tiflis, 1887; Jenö Zichy, Voyages au Caucase et en Asie centrale, 1897; Mar, Abchasko-ruskij slovar, 1925; A. Dirr, Einführung in das Studium der kaukasischen Sprachen, Leipzig, 1928.