ALEKSIJEV, 1. Nikola, * Gabrovo 1877, † u ratu 1912, bugarski učenjak. Svršio je filozofiju i pedagofiju u Leipzigu, a od 1906 je bio profesor na sofijskom sveučilištu za povijest filozofije. Napisao je mnoga djela, među kojima se ističu: Nikola Machiavelli, etičko-politička studija, Sofija 1908; Naša školska politika, Sofija 1912; Hippolyte Taine i njegova filozofija povijesti, izdanje sveučilišta u Sofiji 1915. G. K.

2. Rajko, * Tatar-Pazardžik 1893, bugarski karikaturist i humorist. Putovao je po Njemačkoj, Italiji, Francuskoj i Egiptu. Već zarana je sudjelovao u svim boljim bugarskim humorističkim novinama i časopisima. Uređivao je Ja znam sve, Smijeh i suze, Bŭlgaran, a od 1933 izdaje sam najbolji bugarski humoristički list Šturec (Cvrčak) s nakladom od 24.000 primjeraka. Tu surađuju najbolji bugarski humoristi i karikaturisti. Aleksijev je stalni karikaturist u dnevniku Miru (Sofija). Od 1926 do 1932 vodio je specijalnu humorističku rubriku u dnevniku Zori. Dobar je i pejzažist. Bio je predsjednik Saveza bugarskih umjetnika. Svoje pripovijetke i feljtone sabrao je u nekoliko zbornika: 1. Šturec, 1918; 2. Žalosni događaji, 1929; 3. Kljukata (Spletka, Trač), 1935; 4. Zborna usta, 1937. Mnogo je njegovih pripovijedaka prevedeno na strane jezike. U njima se ruga, pokatkada dosta žestoko, političkim i građanskim nepravilnostima u suvremenoj Bugarskoj. Imena nekih njegovih junaka vrlo su popularna među omladinom. G. K.