ALEKSIJE I., Komnen, bizantski car (1081—1118), osnivač slavne dinastije Komnena. Uzdignut bi na prijesto vojnim udarom nakon dubokog opadanja Bizanta. Bio je velik državnik i genijalan diplomat. U savezu s Mlečanima odbio je južnoitalske Normane vojvode Roberta Guiscarda, koji su bili provalili na Balkan. S pomoću Kumana svladao je Pečenege, koji su u savezu sa seldžučkim gusarom Čahom ugrožavali Carigrad, a zatim je odbio i jaku navalu Kumana na Balkanski poluotok. Vodio je obrambene ratove i protiv Srba, naročito protiv Raške. Prvi križarski rat iskoristio je, da bi uspostavio bizantsku vlast u zapadnoj Maloj Aziji. Ali je uskoro došao u sukob s križarima, naročito s Boemundom, sinom R. Guiscarda, koji je bio stvorio u Antiohiji normansku kneževinu. Napadnut od Boemunda na jadranskoj obali, Aleksije ga je do nogu potukao, ali nije riješio antiohijsko pitanje. Obnovio je doduše moć i ugled Bizanta, ali nije mogao vratiti bizantskoj državi njenu nekadašnju unutarnju snagu. Zemlja je bila preopterećena porezima, novac je izgubio mnogo od svoje vrijednosti, veliki posjednici stekli su široka imunitetska prava, a sama državna struktura dobila je polu feudalni karakter. Uz to je A. bio primoran dati Mlečanima dalekosežne privilegije, pa je bizantska trgovina postala zavisna od mletačke republike. Time je bio udaren osnov prevlasti Mletaka (a poslije i drugih talijanski gradova) u bizantskim vodama.

A II., Komnen, bizantski car (1180—1183), malodobni sin i nasljednik Manuela I. Bio je najprije pod skrbništvom svoje matere, Marije Antiohijske, a zatim Andronika I. Komnena, koji ga je dao ubiti. Za njegove vladavine Srbi su se pod Nemanjom oslobodili bizantske vlasti, a ugarsko-hrvatski kralj Bela III. oteo je Bizantu Dalmaciju s dijelom Hrvatske i sa Srijemom.

A. III., Angelos, bizantski car (1195—1203). Dočepao se prijestola, zbacivši i oslijepivši svog brata Izaka II. Za vladavine ovog nevaljalog i potpuno nesposobnog vladara Bizant je konačno izgubio svoju otpornu snagu i došao na rub propasti. Njegova kći Eudokija bila je supruga Stevana Prvovjenčanog.

A. IV., Angelos, sin i suvladar Izaka II. Zajedno sa svojim oslijepljenim ocem stavljen je od Aleksija III. u zatvor, ali je pobjegao u zapadne zemlje i doveo križare četvrtog križarskog rata i Mlečane pred Carigrad. Njihovom pomoću biše Izak II. i Aleksije uspostavljeni na prijesto (1203—1204). Ali kako A. nije mogao ispuniti obećanja, dana križarima i Mlečanima, Carigrad bude ponovno opsjednut, a Aleksije zbačen i ubijen od Aleksija V.

A. V., Duka Murzuflos, bizantski car (1204). Zbacivši Izaka II. i Aleksija IV., došao je na prijesto kao predstavnik nacionalne stranke, da bi obranio Carigrad od križara i Mlečana. Međutim je 13. IV. 1204 Carigrad pao u ruke Latina. G. O.