ALEKSIFARMAKA (od grč. alexein »braniti«, pharmaton »otrov«), pod tim su nazivom razumijevali u starom i srednjem vijeku protuotrov, koji bi vrijedio protiv svakog otrova, odnosno otrovanja. U farmaciji i medicini je na pr. imao veliku važnost bezoar (lat. lapis orientalis) kao izvrsno sredstvo protiv svih otrova i kuge, a nije ništa drugo nego kamen, izlučen iz želuca kavkaske i perzijske koze, paseng. Danas znamo, da nema i ne može biti općenitog protuotrova, t. zv. antidotum universale, jer svaki otrov ima svoj vlastiti, specifični protuotrov.