ALEKSANDRIT (ime po ruskom caru Aleksandru II.), osobita vrst hrizoberila. To je berilijski aluminat, BeAl2O4. Kristalizira rompski, redovno u sraslacima. Takvi su mu kristali pločasti. Zbog nekih svojih fizičkih osobina služi kao vrlo skupocjen dragi kamen. Tako mu je stupanj tvrdoće 8,5, t. j. tvrdoćom je na trećem mjestu među mineralima. Samo su dijamant i korund od njega tvrđi. I kemijski je veoma otporan kao malo koji mineral, pa ga ni jedna kiselina ne može otopiti. Jaka je staklasta sjaja. Neki su aleksandriti prozirni, neki providni. Boje je zelenkasto-bijele, maslinasto zelene, smaragdnozelene, kao trava zelene i žute kao sumpor. Zelena boja potječe od neznatne količine kroma, koji je ušao u sastav toga minerala. Neki su aleksandriti veoma pleohroitski, zato su zelene njegove vrste pri svijetlu svjetiljke crveno prozirne. Vrlo je tražen i cijenjen dragi kamen naročito u Rusiji. Bruse ga redovno u formi briljanta. Najviše ga nalaze po smaragdnim i fenakitskim rudnicima oko rijeke Takove (Takovaja) na Uralu, gdje se javljao u tinjčevim škriljcima. Poznata su mu još nalazišta u Braziliji u pokrajini Minas Geraes i na Cejlonu.