DERŽAVIN, Gavril Romanovič, * Kazan 1743, † Zvanka kod Novgoroda 1816, ruski klasični pjesnik, učestvuje u pohodu protiv Pugačeva; kasnije postaje gubernator Petrozavodska i Tambova i najzad ministar pravde. Napisao, pored ostaloga, svoju autobiografiju (Zapiski), niz oda, anakreontskih pjesama, elegija, basna. Lirski pjesnik visokog stila, protivnik suvišne retorike. Proslavio je pjesmom doba carice Katarine II. i njezine vrline, žigošući u isto vrijeme rusku zaostalost (oda Felica). Najbolja su njegova djela čuvena oda Bog, Smrt kneza Meščerskoga i Vodopad. Njegovo pjesništvo predstavlja prijelaz od svečane retorike Lomonosova k Puškinu. Polnoje sobranije sočinenij Deržavina sa biografijom izdala je ruska Akademija Nauka pod uredništvom I. K. Grotta (1867—1883). Njegovu odu Bog preveo je Ivan Trnski u zbirci »Iz slavenske rodbine« (Zagreb 1904). Od hrvatskih prikaza o njemu najopsežniji je Jagićev u njegovoj »Ruskoj književnosti u osamnaestom stoljeću« (Zagreb 1895).V. R.