DE RUBERTIS, Giovanni, * Acquaviva-Collecroce (Campobasso) 1813, † Acquaviva 1889, talijanski srednjoškolski profesor. Kako potječe iz jednog od triju mjesta, gdje su stare hrvatske kolonije, preko njega ih je 1853 slučajno prvi otkrio Medo Pucić. D. R. osjeća se napola Slavenom te se nazivlje Italo-slavo; zanima se za život i jezik naših sunarodnjaka i uopće Slavena.

Njegova informativna pisma Puciću objavljuje Antun Kazali u listu Osservatore dalmato (5. IV.—23. VI. 1853) i posebno u knjižici Delle colonie slave nel Regno di Napoli, Zadar 1856. U tim pismima De R. prenosi većinom neosnovane tvrdnje starih talij. povjesničara te daje veoma kratke etnografske opise naših kolonista i na kraju jednu svoju pjesmu u mjesnom hrv. narječju, ali je baš po njegovim vijestima učeni svijet saznao za te hrvatske kolonije. Prevode ih i izdaju: Špiro Popović u listu Sedmica (Novi Sad 1856), na ruskom O. Bodjanskij u Čtenija Moskovskog povijesnog društva (1858), pa na njemačkom (izvod u listu Ausland 1857 i potpuno u Petermannovim Mitteilungen 1859) i na latinskom Diefenbach u svojim Origines Europaeae (Frankfurt 1861). U samoj je Italiji tek D. Comparetti upozoren na to preko Petermannovih Mitteilungen (Rivista italiana, Turin 1863), te je tako privukao pažnju i G. I. Ascolija (v.), koji se obraća na De R-a i njegove vijesti priopćuje u Rivtista italiana (1863, br. 140), a zatim sam pohodi ta mjesta i objavljuje rezultate svojih istraživanja (Politecnico, Milan, ožujak 1867, pretiskano u njegovim Studi critici II, Rim 1877). De Rubertisova su pisma nadalje potakla, da i G. Vegezzi-Ruscalla dođe u izravan dodir s njim i da napiše informativnu knjižicu (Turin 1864), u kojoj se osvrće i na narječje hrvatskih naselja te objavljuje i De Rubertisov prijevod parabole o rasipnom sinu u tom narječju. I sam je De R. objavio jedan svoj članak s povijesno-statističkim podatcima o našim kolonijama u Gazzetta della provincia di Molise (5. X. 1867). G. 1870 posjetila su ta mjesta dva slavenska povjesničara, V. Makušev i M. S. Drinov, te o rezultatima svoga puta, opet uz pomoć D. R., izvješćuje Makušev u zborniku Zapiski Petrogradske Akademije (XVIII, 1871). I Antonio Rolando u svom prilogu Escursione storico-etnografica nei paesi slavi della Provincia di Campobasso (Annuario del R. Liceo Ginnasio Principe Umberto, Napulj 1875) uz ostalo prenosi De Rubertisov prijevod spomenute parabole. De R. je bio pri ruci i Bokelju prof. Risti Kovačiću, koji je posjetio ona mjesta i o njima pisao (Glasnik Srp. učenog društva, 62, 1885). I nakon De Rubertisove smrti Antonio Baldacci objavljuje još dva njegova pisma o našim kolonijama (Die Slaven von Molise, Globus XCIII, Braunschweig 1908). Tek je 1903 posjetio ta mjesta J. Smodlaka (Hrv. Misao, III. Zagreb 1904), 1904 J. Barač (Hrvatske kolonije u Italiji, Split 1904), a 1907 M. Rešetar, te su ustanovili, da pređi tih naših štokavaca ikavaca potječu iz Dalmacije, iz primorja između Cetine i Neretve, i da su odatle pobjegli s kraja 15. ili na početku 16. st. pred turskom najezdom.

LIT.: M. Rešetar, Die serbokroatischen Kolonien Süditaliens, Schriften der Balkankommission, Linguist. Abt. IX, Beč 1911; A. Cronia, Per la storia della slavistica in Italia, Zadar 1933.M. D-ić.