A - Elektrika (Svezak I - Svezak V)
A  B  C  Č  Ć  D    Đ  E 
Prelistajte enciklopediju
Natuknica: Aleksandar, vladari bugarski
Svezak: 1
Stranica: 208 - 209
Vidi na enciklopedija.hr:
Aleksandar Jagelović
ALEKSANDAR, vladari bugarski:
1. Ivan A., * 1331, † 1365, car bugarski. Kao saveznik srpskog cara Dušana ratovao protiv Bizanta i Ivana Kantakuzena. Za njegove su vlade bile prve provale Turaka u Bugarsku.
2. A. I. Battenberg, * Verona 5. IV. 1857, † Graz 17. I. 1893, knez Bugarske od 7. VII. 1879 do 21. VIII. 1886. Sin je brata ruske carice Marije Aleksandrovne. Češće je pohađao Rusiju i zbog njegove lijepe pojave i vojničkoga držanja volio ga je ruski car Aleksandar II., osloboditelj Bugarske. Za vrijeme oslobodilačkog rata (1877 do 1878) ruski ga je car poveo na frontu u Bugarsku i uvrstio u konjaništvo generala Gurka.
Poslije oslobođenja Bugarske prvo ga je Veliko narodno sobranje u Velikom Trnovu po preporuci ruskoga cara jednodušno izabralo knezom Bugarske. Kao 22-godišnji mladić stigao je u Trnovo i prisegao na Ustav 7. VII. 1879. Battenberg je stekao njemačko kadetsko obrazovanje i nije imao nikakva pojma o ustavnoj demokratskoj državi. Njegov tajni savjetnik Menges iz Hessena jedva ga je mogao uputiti u osnovna načela Trnovskoga ustava. Aleksandar nije mogao da shvati demokratski sustav i glavnu je pažnju posvetio vojsci. Ali je i tu naišao na nepremostive zapreke. Novom ruskom vojskom su zapovijedali ruski časnici, koji su pod vodstvom ruskoga ministra vojske generala Parensova provodili ruski sistem u ruskom duhu. Aleksandar je htio da izmijeni obuku i disciplinu po njemačkom sustavu, ali se tomu usprotivilo rusko časništvo. S druge je strane primjena demokratskoga ustava uvijek dovodila na vlast liberale i njihov narodni režim. Knez je raspustio dva redovna sobranja s očitom željom, da dobije konzervativni kabinet. To je izazvalo negodovanje naroda. Knez je sazvao drugo Veliko narodno sobranje u Svištovu, s pomoću kojega je promijenio ustav na sedam godina, upravljajući po punomoćima. Naskoro nadođe period narodnog ogorčenja i Aleksandar se poslije mnogo neuspjelih pokušaja na savjet Engleske vrati parlamentarnom režimu dopustivši, da dođu na vlast liberali pod vodstvom Petka Karavelova (1884).
Godine 1885 sruši jedna pobuna u Istočnoj Rumeliji rumelijsku vladu i objavi sjedinjenje sjeverne i južne Bugarske. Poslije srpsko-bugarskoga rata i zbog sjedinjenja Battenberg se neprijateljski odnosio prema ruskom carskom dvoru Aleksandra III. Nezadovoljni rusofilski časnici ukloniše jednim proglasom kneza iz Bugarske (1886). Stambolov u svojstvu predsjednika Sobranja dovede kneza natrag na prijestolje. Jednom brzojavkom javi ruski car Aleksandar III. knezu Battenbergu, da Rusija ne odobrava njegov povratak u Bugarsku. Radi toga knez Battenberg izda manifest 28. VIII. 1886, naredi regentstvo, napusti Bugarsku i ode u Austriju, gdje je služio kao pukovnik u austrijskoj vojsci. Umro je u Grazu 1893 godine.              N. S.
*
A. Jagelović, * Krakov 1461, † Vilna 1506, sin kralja Kazimira IV. Od 1492 bio je veliki vojvoda Litve, a iza smrti starijeg brata Jana I. Alberta (1501), poljski kralj. Po Radomskoj konstituciji Nihil novi (1505) dobilo je plemstvo prevlast u državi.
A. Leopold, * 1772, † 1795, četvrti sin cara Leopolda II. Josipa II. naslijedio je njegov brat Leopold II., koji je umirio uznemirene Madžare i Hrvate, tako da su oni sazvali zajednički sabor u Bratislavi, na koji je došao i sam car i tu bio svečano dočekan (10. XI. 1790). Na prijedlog vrhovnog dvorskog i zemaljskog suca Karla Zichyja izabran je 12. XI. sin mu Aleksandar Leopold za palatina i oduševljeno pozdravljen od velikaša. Car je taj izbor prihvatio, te je 15. XI. sin ocu stavio na glavu krunu sv. Stjepana. Aleksandra Leopolda naslijedi u palatinskoj časti brat mu Josip. S. A.
A. I. * Tatoi 20. VII. 1893, † Atena 25. X. 1920., grčki kralj. Za vrijeme Svjetskoga rata, zbog saveza sa Srbijom, isticao je Venizelos dužnost Grčke, da sudjeluje na strani saveznika u ratu, a tadašnji kralj Konstantin je naglašavao potrebu, da se sačuva neutralnost, i radi toga su saveznici zatražili, da na prijestolje stupi drugorođeni sin kralja Konstantina, Aleksandar. Pod pritiskom savezničkih vlasti morao je Konstantin napustiti s čitavom kraljevskom obitelji Grčku, a Aleksandar je stupio na prijestolje. Umro je od ugriza majmuna. K. K.