DE RADA, Girolamo, * Makji (Macchia) (provincija Cosenza, Kalabrija) 29. XI. 1814, † Makji 25. II. 1905, albanski pjesnik, potomak starih albanskih iseljenika, koji u Italiji do danas očuvaše svoj jezik. Kao sin seoskoga župnika posjećivao je kolegij S. Adriano u susjednom mjestu S. Demetrio Corone, koji je služio odgajanju albanske mladeži. Učio je pravo u Napulju, sudjelovao je 1848 u revolucionarno-liberalnom pokretu protiv Bourbonaca. Ove se godine vratio u rodni kraj, gdje je, s malo iznimaka, ostao do smrti.

Njegov je književni rad mnogostruk. Mladenačka djela piše talijanski: Odisse (1847), mali spjev albanskog sadržaja, drame I Numidi (1846) i Sofonisba (1898), koje trpe od nepoznavanja jezika. Zajedno sa sinom Giuseppom sastavio je 1870 i danas još vrijednu gramatiku albanskoga narječja u Kalabriji: Grammatica della lingua albanese. Zbirka, koju su izdali 1866 on i Nicolo Jeno dei Coronei, pod naslovom Rapsodie d’un poema albanese, važna je za proučavanje narodnih pjesama talijanskih Albanaca. Za postavljanje albanskoga pitanja na dnevni red značajan je njegov časopis Fiamuri Arbërit (Albanska zastava, 1883—87).

Idiličkoelegijski spjev Milosaat (1836), njegovo je glavno mladenačko djelo, koje ga je učinilo najboljim pjesnikom albanske književnosti. Tu je pjesnik u ruho ljubavne idile, prenesene u albanski srednji vijek, zaogrnuo svoj romantički doživljaj s namjerom, da oživi junačko doba Skenderbegovo (1404—68) i tadašnje bojeve Arbanasa s Turcima. Građu je crpio iz narodnih pjesama talijanskih Albanaca, koje prikazuju isključivo bojeve 15. stoljeća i iseljivanje Albanaca u Italiju. Poređenje de Radina spjeva (i kasnijih mu djela) s ovim narodnim pjesmama pokazuje njihovu usku srodnost, i u motivima i u metrici. Kako se njegov pučki jezik, premda pjesnički prekaljen, osniva na lokalnom narječju, ne može vrijediti kao opće dobro današnje albanske književnosti.

U istom pravcu kao Milosaat kreću se i drugi njegovi spjevovi. To su epske pjesme s umetnutim dramatskim dijalozima poput onih narodnih pjesama, što ih je sam sakupio: Canti di Serafina Thopia (1843), prerađene 1897 pod talijanskim naslovom Uno specchio di Umano transito; Storie d’Albania dopo il 1460 sa četiri pjesničke pripovijetke, Anmaria Ceminiate, La Notte di Natale, Adine, Videlaide; Scanderbeccu i pa-faan (Nesretni Skanderbeg). Uza sve to, što su to vrijedni fragmenti u osnovi genijalno koncipirani, zaostaju za Milosaatom.

De R. je pravi romantički pjesnik. Živeći u vremenu, kad se je romantika širila iz Njemačke i Francuske po jugu, jugoistoku i istoku Evrope, predao se posve struji vremena. Odatle kod njega subjektivizam i autobiografske crte, zatim bježanje u srednji vijek, veličanje narodne prošlosti, ljubav prema velikim povijesnim događajima. Ovoj historijskoj romantici pridružuje se još čežnja iseljeničkoga potomka za prvobitnom domovinom, kao i kod drugih talijansko-albanskih pjesnika. Romantici odgovara i povezanost s narodnom pjesmom, osobito naivnost i čar starine. Posebno se pokazuje kao romantički balkanski pjesnik u tome, što nastoji spojiti pjesmu i život u smislu romantičko-političkoga djelovanja u službi svoje domovine. To je jedna od bitnih crta kod svih književnika manjih naroda jugoistočne Evrope u 19. st.

BIBL.: Hieronymi d. R. carmina italo-albanica quinque, transcripsit, vertit, glossario instruxit Theophilus Stier, Brunsvigae 1856; M. Marchianò, Poemi albanesi di G. d. R., Trani 1903; Isti, G. Uniade, Canto inedito di G. d. R. nella traduzione juxtalineare, Foggia 1906; V. G. Gualtieri, Milosao, romanzo lirico albanese di G. d. R., Lanciano 1917; E. Çabej, Elemente të gjuhësisë e të literaturës shqipe, Tiranë 1936; d. R. J., Milosaai, piesë të zgjedura e të komentuara prej dr. N. Ressulit, Tiranë 1939.

LIT.: Th. Stier, Die Albanesen in Italien und ihre Litteratur, Allg. Monatss., 1853; D. d’Istria, Les Écrivains albanais de l’Italie méridionale, Indép. Hellén., 1867; G. Meyer, Über Sprache und Literatur der Albanesen, Nord und Süd XXIV (1883), 211—226; M. Marchianò, L’Albania e l’opera di G. d. R., Trani 1902; V. G. Gualtieri, G. d. R., poeta albanese, Palermo 1930; G. Petrotta, Popolo, lingua e letteratura albanese, Palermo 1932.E. Ç.