DE QUINCEY, Thomas, * Manchester 15. VIII. 1785; † Edinburgh 8. XII. 1859, engleski književnik. Kao dijete imao je veliku ljubav za misterioznu i fantastičnu književnost. G. 1802 pobjegao je iz škole, lutao u oskudici po Walesu i Londonu, dok se nije izmirio sa svojima i pošao učiti u Oxford. Nauke nije svršio, ali je mnogo čitao englesku književnost i njemačke metafizičare. U Oxfordu je prvi put (1804) okusio opium iz zdravstvenih razloga, te ga odtada stalno uživao. G. 1809 sprijateljio se u Grasmereu s pjesnikom Wordsworthom, s Coleridgeom i Southeyjem. Već 1820 otišao je u London, gdje ga je lijepo primio Lamb i uveo ga kao suradnika u »London Magazine«. Prvi njegov javni rad bilo je izdavanje lista »Westmoreland Gazette« (1819—20). U tom je listu 1821 počeo objavljivati prvi dio svoga glavnog djela Confessions of an English Opium Eater, being an Extract from the Life of a Scolar (1822 izašlo u zasebnoj knjizi). G. 1825 vratio se u Grasmere, a pošto je postao suradnikom i Edinburškog lista »Blackwood«, to se 1830 preselio u Edinburgh, gdje je ostao do smrti, živeći vrlo skromno i povučeno.

D. je živio od pera. Njegov se vrlo obilan književni rad, osim romana Klosterheim (1832) i The Logic of Political Economy (1844), sastoji od eseja i prigodnih članaka, kojih se broj penje na 150. Ti su eseji i članci u mnogim časopisima i listovima. G. 1853 počeo je D. sam izdavati svoja cjelokupna djela, pa je za tu prigodu vrlo mnogo proširio svoje »Ispovijedi...«. U predgovoru podijelio je svoja djela u tri skupine: U prvoj su zabavna djela: to su njegova pričanja i Autobiographic Sketches, koje čine oko 30 članaka; drugu skupinu čine povijesna djela: od naučnih istraživanja kao The Caesars, Charlemagne, Cicero, The Essenes do pripovjedalačkih djela Flight of a Tartar Tribe (1837), The Spanish Military Nun (1847) i t. d.; treća skupina sadrži glavna djela Confessions..., Suspiria de Profundis (1845) i The English Mail Coach (1849). David Masson u svom izdanju D-evih sabranih djela dao je još točniju podjelu, te je uveo još četiri skupine, i to: spekulativni i teološki eseji; članci o politici i političkoj ekonomiji; teorija književnosti i kritika (tu se ističe esej On Style); priče, roman i ostali prozni sastavci. Između svih tih mnogobrojnih djela, koja kao cjelina daju njegovu književnu vrijednost, treba spomenuti: Our Ladies of Sorrow, Daughter of Lebanon; prijevod Lessingova »Laokoona« (1826); eseje On the Knocking at the Gate in Macbeth (1823), On Rhetoric (1828), o Goldsmithu, o Popeu, o Shakespeareu (1838); eseje o njemačkoj književnosti: o Richteru, o Herderu, o Kantu i dr.; Reminiscences of the English Lake Poets (1834); The Philosophy of Roman History (1839). Najbolje je poznat po svojim Ispovijedima, gdje s naročito kićenim proznim stilom, nazvanim »proznim pjesništvom«, prikazuje svoj život i sanjarenja, ali ne samo od opiuma nego i od bogate mašte. Tako je kićeni prozni stil, koji vuče svoj korijen iz 16. st., dosegao svoj vrhunac u D-evim djelima.

BIBL.: Englesko standard izdanje priredio je David Masson: The Collected Writings of Th. De Q., (Edinburgh 1889—90).

LIT.: D. Masson, Th. De Qu. (1881); A. H. Japp, Th. D.: his Life and Writings (1879); J. Hogg, De Q. and his Friends (1895); Dunn, De Quincey’s Relation to German Literature (1901); H. S. Salt, De Quincey (1904).R. F.